BANJALUKA, MOSTAR - Nijedna institucija u Bosni i Hercegovini nema tačan broj žrtava trgovine ljudima i najviše zabrinjava činjenica da niko ne zna koliko je takvih "sivih brojeva", odnosno žrtava koje nisu ni prijavljene ni evidentirane.
Ministarstvo bezbjednosti BiH raspolaže s podatkom da je 48 žrtava trgovine ljudima, ali strahuje se da je taj broj daleko veći. U prilog ovom "biznisu" ide i činjenica da su institucije trome u razotkrivanju, a kazne simbolične.
Edisa Demić, portparol Udruženja "Novi put", tokom panel diskusije o trgovini ljudima, koja je održana u Mostaru povodom obilježavanja 18. oktobra, Evropskog dana borbe protiv trgovine ljudima, istakla je da je od 48 žrtava za koje se zna čak 10 maloljetno i da se mahom radi o ženama.
"Sedam je seksualno iskorištavanih, 12 radno, 22 je iskorištavano radi prosjačenja, jedno radi prisilnog sklapanja braka, jedno radno iskorištavanje u kombinaciji sa seksualnim iskorištavanjem, pet iskorištavanja u prosjačenju u kombinaciji sa seksualnim iskorištavanjem", precizirala je Demićeva.
Dodala je da su 43 žrtve bh. državljani, a ostali su iz Srbije, Gambije, Ukrajine i Kube.
"Institucije ne funkcioniraju onako kako bi trebalo jer to je jedan 'vruć krumpir' i odgovornost se prebacuje s institucije na instituciju", kaže ona.
Navela je kako postoji znatan broj procesuiranih slučajeva trgovine ljudima, ali da su kazne za takva djela niske te su vjetar u leđa ljudima koji se bave ovim i koji zarađuju enormne sume novca.
Počinioci, navodi, odsluže godinu ili godinu i po zatvora i ponovo se mogu vratiti svom prijašnjem kriminalnom poslu.
"Iako je BiH nekada bila uglavnom tranzitna ruta ili odredište za žrtve koje dolaze iz zemalja istočne Evrope, u proteklih nekoliko godina javio se novi fenomen - trgovina ženama i djevojkama koje vrbuju u lance trgovine ljudima na lokalnom nivou u cilju seksualne eksploatacije u drugim dijelovima zemlje", ističe Jadranko Janković, direktor Udruženja "Nove generacije".
Kaže da ovo udruženje najviše radi s populacijom u riziku.
"To su najčešće djeca uključena u rad i život na ulici, djeca koja su žrtve porodičnog nasilja i zanemarivanja pa ih zbog toga prisiljavaju na rad ili ih roditelji eksploatišu i iskorištavaju za rad na ulici", pojašnjava Janković.
Upozorava da u pojedinim bh. opštinama laku metu predstavljaju i djeca koja nemaju nikakve dokumente niti su upisana u matičnu knjigu rođenih, pa su samim tim pravno nevidljiva.
Jedini način, kako je rekao Janković, da se donekle smanji trgovina ljudima je da i policija i centri za socijalni rad, kao i lokalne zajednice snažno sarađuju, a prije svega da se žrtvama omogući da se nakon traume što prije integrišu u društvo i započnu normalan život.
Ovogodišnja kampanja "Pet do 12, vrijeme je, zaštitimo djecu koja prose" usmjerena je na podizanje svijesti javnosti, a svoju podršku dalo je i Udruženje žena "Derventa", koje je dijelilo propagandni materijal.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.