BANJALUKA - U Banjaluci sam već šest mjeseci i volim njenu svaku ulicu, a najviše mi odgovara temperament ljudi, odnosno način života, jer je vrlo sličan načinu života u Siriji.
Ovim riječima svoje utiske o gradu na Vrbasu opisuje Amru al Hašimi, dvadesetšestogodišnjak koji je djetinjstvo proveo u Alepu, drugom po veličini sirijskom gradu.
Njegov otac, Sirijac, studirao je u Banjaluci, gdje je upoznao i zaljubio se u Banjalučanku, a potom se, 1989. godine, u ovom gradu rodio Amru. Nekoliko godina kasnije otišli su u Siriju, ne sluteći šta će se događati u periodu koji dolazi.
"Imao sam predivno, mirno djetinjstvo u Siriji. To je bila mirna i vrlo bezbjedna zemlja, kao što se pričalo o Libiji, samo što je Sirija bila daleko naprednija, plus što je bila faktor stabilnosti na Bliskom istoku", navodi Amru, koji ima sirijsko i bh. državljanstvo.
Međutim, potom izbijaju sukobi u Siriji i dvije godine po početku tih problema ovaj mladić odlučuje da ode u Norvešku u potrazi za boljim životom.
"Ali, zbog bosanskohercegovačkog državljanstva Norvežani su me deportovali u BiH", ispričao je Al Hašimi za "Nezavisne".
U Banjaluci se ovaj obrazovani mladić odlično snašao. Radi u jednoj firmi - kablovskom operateru i mašta da nađe posao u svojoj struci.
"Završio sam za bioinženjera, a nakon nostrifikacije diplome dobio sam zvanje višeg laboranta, što je ovdje najbliže mojoj struci", pojašnjava Amru, koji, osim arapskog i srpskog, govori i engleski, te norveški, a služi se i ruskim i njemačkim.
U Banjaluku se vratio s majkom, dok mu je otac ostao u Siriji, a ističe da razlike između načina života ovdje i u Siriji skoro da ne postoje.
"Ima malo kulturoloških i istorijskih razlika, a osim toga, dva naroda su veoma slična", naglašava Al Hašimi.
Problemi s kojim se danas susreće sirijski narod veoma ga pogađaju.
"Teško je to gledati, posebno razne vrste ponižavanja ljudi kad dođu do Evrope. Moram ovdje navesti da je Srbija bila primjer za sve ostale evropske zemlje kako treba s ljudima kojima treba pomoć ukazati. Znam da među izbjeglicama ima svašta, ali ima raznih načina da se ljudi koji stvarno trebaju pomoć odvoje", naglašava ovaj mladić.
Svaka zemlja, dodaje on, ima pravo da ne otvori granice izbjeglicama, ali nema potrebe za upotrebom sile.
"Nemaju pravo vrijeđati te ljude jer to je daleko od humanosti. Činjenica da Evropi danas ne treba pomoć ne znači da je možda za koju godinu neće trebati. Svima tragedija može da se desi", naglašava Amru, koji svoj politički stav, u vezi s aktuelnim dešavanjima u Siriji, čuva za sebe.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.