Društvo

Biljana Kotur: Ulažem ljubav u realizaciju ideja

Biljana Kotur: Ulažem ljubav u realizaciju ideja
Biljana Kotur: Ulažem ljubav u realizaciju ideja

BANJALUKA - Biljana Kotur iz Banjaluke potpredsjednica je Saveza za rijetke bolesti RS, predsjednica Udruženja za cističnu fibrozu RS, po zanimanju dipl. ekonomistica sa desetogodišnjim iskustvom u bankarskom sektoru, a njena priča o uspjehu vrijedna je svake pažnje i poštovanja.

Jedan je od inicijatora šeste donatorske konferencije koja je pod pokroviteljstvom Milorada Dodika, predsjednika RS, održana krajem prošle godine u Banjaluci, i to u segmentu odabira kategorije stanovništva kojoj će ova manifestacija biti posvećena.

Međutim, pored novčane podrške koja je na ovaj način obezbijeđena za sve porodice s djecom s rijetkim bolestima u RS, satisfakcija koja im je pružena podrškom i nadležnih i građana, za sve njih, najveći je uspjeh.

"Priča o rijetkim bolestima se razvija već godinama, od strane majki koje su predstavljale određene bolesti i na taj način često smo isticale naše probleme u zdravstvenim institucijama. Na kraju smo shvatili da pojedinačnim djelovanjem ne možemo mnogo ostvariti, jer nas je malo.  Osnovali smo Savez za rijetke bolesti prije nepunih godinu dana i imali svega pet rijetkih dijagnoza kada smo počeli, a sada već imamo oko 50.  Za nepunih godinu dana uspjeli smo uzeti učešće u Komisiji za rijetke bolesti, koju je formiralo MZSZ, kako bismo svojim sugestijama uticali na određene pomake", ističe Koturova.

Dodaje da su imali dvije humanitarne akcije, jednu pod pokroviteljstvom Željke Cvijanović, premijerke RS, i ministra zdravlja RS, što im je omogućilo sredstva za rad Saveza, a druga je "S ljubavlju hrabrim srcima", koja im je zbog odlične organizacije i medijske pažnje koju su dobili omogućila da, osim što će obezbijediti finansijsku pomoć za djecu oboljelu od genetskih rijetkih bolesti, istaknu opštoj i medicinskoj populaciji šta su to rijetke bolesti i kakvi su problemi s kojima se susreću.

Biljanin susret s rijetkim bolestima počinje prije devet godina, kada je dobila sina Danila.

"Život je odlučio da tako izmiješa karte i ja nakon rođenja sina dobijam i jedno teško saznanje, a to je da on boluje od genetske, rijetke i neizlječive bolesti.   Da mi se to isto desilo negdje na razvijenom Zapadu, dobila bih psihološku pomoć, imala bih sve lijekove o trošku države, udruženje koje se već bavi tom problematikom", priča Koturova.

Ovdje je, kako kaže, dobila "nepoznanicu", nije znala da li postoje druga djeca s istom bolešću, lijekovi nisu bili dostupni u zemlji, a oni koji su bili dostupni bili su preskupi, nisu imali adekvatnog ljekara, dijete nisu smjeli vakcinisati, nisu znali ni kuda, ni kako...

"A po povratku na posao bila sam prebačena na lošiju radnu poziciju s obrazloženjem 'očekuje se da ćete često ići na bolovanje'. Od tog momenta počinjem da koristim i upotrebljavam sve što sam ranije naučila i sve sposobnosti koje sam stekla u svom životu, a u svrhu da nešto promijenim. Želja da spasem svog sina i da njemu život učinim što kvalitetnijim uskoro se prenijela i na želju da učinim nešto za svu djecu sa sličnim problemom. Ni to nije lako, jer ljudi često posmatraju život iz svoje perspektive, pa su vam u početku zahvalni, a kasnije misle da vi imate neku ogromnu korist od toga. To su naša, bosanska posla... E pa jesam, imala sam ogromnu korist... Osnivajući Udruženje za cističnu fibrozu i boreći se za lijekove i liječenje ove djece, ja sam sebe psihički spasila. Spasila sam se, jer nisam mislila na probleme, nego sam se nosila s njima.  Nisam dozvolila da me udarac sruši, nego sam uspjela stati na noge, a zatim podići i svoju porodicu na noge! Svi smo ustali i nastavili dalje", naglašava Biljana Kotur. Poslije je rodila još jednog sina, čime je njihova porodica još više ojačala.

Za godinu dana vratila se i na prijašnju poziciju na poslu, nastavila da napreduje i, kako objašnjava, u tome joj je pomogla ista osoba koja ju je i  degradirala.

"Uspješna žena je uporna, vrijedna, sklona promjenama, mijenja svijet oko sebe u bolje mjesto za život i ne boji se izazova. Ne smatram da postoji savršena žena, pa tako ni uspjeh ne rangiram kao savršenost.  Žene mogu biti uspješne u raznim sferama života: kao majke, biznismeni, sportiste... Ne smatram da je uspješnija žena  koja vodi  firmu od one koja, recimo, podigne porodicu sa četvoro djece.  Razlika je u tome što će se rad majke vidjeti tek za dvadeset godina, kada će se pokazati da li je iz uloženog truda i ulaganja proizašla uspješna investicija u obliku dobrog i vaspitanog čovjeka. Ipak, najuspješnije žene su one koje imaju podršku porodice, jer im to omogućava da budu uspješne na više polja odjednom. Jer svako zalaganje, posebno u poslu, traži prekovremeni rad i ukoliko nemate podršku porodice, teško je izbalansirati da obje sfere budu uspješne", dodaje ona.

Sve to je, kako objašnjava Biljana, u BiH mnogo teže, posebno održati status uspjeha.

"Sredina nije pogodna za brojne ideje koje je vani mnogo lakše realizovati.  Tačnije, uz rad koji ulažete, sasvim je moguće da vas život vrati nazad.  Da ste vani, to bi bilo mnogo lakše apsorbovati, ali u BiH je potrebno da imate lavovsku snagu da u takvim uslovima opstanete i preživite. Da bi ideja uspjela, potrebno je istinski vjerovati u nju, a zatim je detaljno isplanirati i uložiti resurse u njeno ostvarenje. Ja trenutno ulažem ljubav i istinsko zalaganje u realizaciju svojih ideja.  Uspješna žena je za mene srećna žena, koja sebe ostvaruje u onome što je najviše ispunjava. Ja sam najsrećnija kada pored svih okolnosti i našeg zahtjevnog dnevnog ritma koji hronična bolest nameće, moji sinovi kažu da me vole i da sam najbolja mama na svijetu", zaključuje Koturova.

Projekat

"Nezavisne novine" i "Oslobođenje" u okviru projekta "Poslovne žene kao liderke i uzor u Bosni i Hercegovini" predstavljaju  javnosti profile uspješnih žena na svim poljima. Kroz razgovore s njima upoznajemo javnost o njihovim motivima,  putu ka uspjehu, preprekama s kojima se suočavaju, prateći istovremeno i lične priče.

U svemu zajedno

Biljana Kotur kaže da je posebno ponosna na zajedništvo u porodici.

"Kroz sve nedaće držali smo se zajedno, oni su moja snaga, uporište i sigurna luka. Zahvalna sam na svemu što imam u životu, a sebe smatram posebnom što sam majka takvog dječaka i što uspijevam kroz život da idem s velikom energijom i osmijehom i tako motivišem i druge", ističe ona.

 

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije