BUKUREŠT - Živi u Rumuniji, u planinskoj varoši Fagaraš, koja neobično sliči malim varošima iz Bosne, u jedinoj plavoj zgradi u ulici Negojul, u starom stanu, satkanom uspomenama, iz kojeg božićna jelka se ne iznosi do pred sami Vaskrs...
On je pravi lik! A iznad svega, on je prava enciklopedija nekadašnjeg Fagaraša - zna sve o prošlosti ne samo rumunskog već i balkanskog naroda, o plemićkim porodicama, o seljacima i Romima, o zanatima, kafanama, gdje bi rado svraćali intelektualci, o poslastičarnicama i restoranima, o onome šta su jeli, porculanskom posuđu iz uvoza sa gospodskih trpeza, o Sasima, Mađarima i Rumunima, platnu, pričama, mjestima i ljudima...
Simpatični starac koji se smije, pjeva, igra sa najmlađima, zbija dobre šale sa starijima, piše knjige, strastveni je kolekcionar švajcarskih satova, plišanih igračaka, rijetkih pića i goblena koji su njegovih ruku djelo, bio je prva balerina u Vojnom pozorištu u Klužu, glumac, svjetski vodič i objavio je 18 knjiga (2.450 pjesama, prozu, balet i jedan mjuzikl za djecu ). Ima 82 ispunjene zime i već dugi niz godina je kod najmlađih najomiljeniji Djeda Mraz iz Fagaraša!
Knjige piše u jednom konaku iz Bosne, gdje odlazi svake godine na odmor i gdje ostaje po nekoliko mjeseci! Prijateljima odande ostavio je sav svoj "imetak"! Jer on nema više nikoga na svijetu...
Mediji iz Rumunije opisuju ga terminima jedinstvene metaforičke ljepote: "Mirču Mihaja Kiša smo pažljivo pratili prethodnih dana, fascinirani zapanjujućom privrženošću kojom igra svoju ulogu! Činilo se da je najpozitivniji i najveseliji čovjek na svijetu! U jednom trenutku, kada ga je jedan dječak čvrsto zagrlio i nešto mu šapnuo na uho, starčeve oči bile su pune suza! Tražio nam je čašu vode i tražio malo da se odmori! Više od četvrt sata pogled mu je bio zalutao negdje u prošlost... a onda nam je saopštio uz karakterističan mu topao osmjeh: 'Oženio sam se kada sam imao 23 godine ženom koju sam neizmjerno volio! Preminula je poslije nepune godine dana, u saobraćajnoj nezgodi, u sedmom mjesecu trudnoće! Udovac sam već 56 godina! I isto toliko duša moga sina je prah zvjezdica posut po tijelu ovih mališana koje držim u krilu i kojima pričam kako se nebesa pripremaju da se jednoga dana otvore, kako bi nam dozvolila da jednoga dana utrčimo u Raj. Pod jednim uslovom: da budemo dobri, veseli i čovječni'."
Mirčea Mihaj Kiš je 14. maja stizao u Modriču, kao i svake godine, dolazeći iz Doboja, Prnjavora i Dervente. Daleko od svoje zemlje, od svoje kuće i uplašen od onoga što su mu oči mogle vidjeti: užas, užas, užas...
"Bijesni crni bivo" pobesnjelih voda kao da je sa lica zemlje izbrisao čitava sela iz Bosne i ostavio na hiljade ljudi bez krova nad glavom; to ga je inspirisalo da napiše kratku pjesmu posvećenu prijateljima iz BiH.
Plač lijepe Nataše
Uzburkana Bosna već obale plavi,
vodu u krv oluja pretvara,
lijepa Nataša plače i moli,
dok sve pred sobom nose veliki valovi.
Pusti Bosno, majci da se vratim,
sve milo ostade mi tamo.
Pusti Bosno, još jednom da je vidim,
još jednom da je zagrlim samo.
Bosna žuri, ne čuje molbu njenu,
uzalud Nataša na koljenima se moli,
uzalud šapuće nešto da čuju krvavi valovi.
Koga li to zove po imenu?
Ne zaslužuje Bosna njome da se krasi,
njene pobjesnjele vode da je zovu robinjom.
Pred silnim talasima i sunce se, žarko, gasi,
kad nesta lijepa Nataša pred talasa silinom.
S njom nesta i anđeo njen, čuvar,
sami ga kazni Bog
što ispusti najveći zemaljski dar,
što ne sačuva dušu života jednog nevinog.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.