GRADIŠKA - Da za nju prepreke ne postoje, ponovo je pokazala Bobana Latinčić-Kozić iz Gradiške, koja, iako nema obje šake, nedavno je počela trenirati tekvondo i već sa svog prvog takmičenja, Paratekvondo prvenstva Srbije, koje je za vikend održano u Beogradu, vratila se okićena zlatnom i bronzanom medaljom.
Bobana je kao dijete trenirala karate, a od nesreće, u kojoj je izgubila šake, ovo joj je prvi povratak sportu i velika motivacija da se uskoro dokaže i na Evropskom prvenstvu u Sofiji, koje će biti održano idućeg mjeseca.
"Ovo je bio moj prvi nastup sa klubom Tigra iz Srbije, a tu sam se našla zahvaljujući Aleksandru Goloviću, treneru koji me je pronašao i sa kojim sam sarađivala. Moji treninzi se najčešće odvijaju kod kuće u Gradišci, gdje trčim i vježbam, a u svemu me veoma podržava muž", kaže Bobana za "Nezavisne".
Napominje da joj je iskustvo u Srbiji bilo odlično i da se ponosi uspjehom, kojim je zadovoljan i njen trener, koji joj je dao nadimak Nindža.
"Trener je jedan pozitivan čovjek koji nas motiviše. Veliki je profesionalac, a od 2015. godine radi sa licima sa invaliditetom. Ja sam zaista puna utisaka i prezadovoljna sam prije svega druženjem, opuštenom atmosferom i kako je to bio moj prvi nastup, on je prošao izvrsno i nisam imala ni mrvicu treme", kaže Bobana.
To joj je, kaže, satisfakcija da uporno radi i spremi se za Evropsko prvenstvo u Sofiji, koje se održava 10. juna.
U pripremama za to joj pomažu muž i zet, te očekuje da će s tog takmičenja donijeti medalju, i to zlatnu.
Sva takmičenja iziskuju i finansijske troškove, a njoj su punu podršku za sada pružili opština Gradiška i organizacija UDAS, te se i za dalja takmičenja na koja bude išla nada takvoj saradnji.
Najveća motivacija ipak joj je njen najvredniji "pehar", a to je njen 15-mjesečni sin, kojeg je Bobana vodila da je bodri u Beogradu, a planira ga voditi i u Bugarsku.
Obaveze oko djeteta i naporne treninge Bobana usklađuje zahvaljujući velikoj podršci muža, koji joj u svemu pomaže.
Njen cilj je da se 2020. godine pojavi na Paraolimpijskim igrama, koje će se održati u Tokiju, a za to će joj trebati mnogo treniranja.
Bobana se godinama borila sa teškom depresijom i problemima koji su nastali kao posljedica teških trauma koje je na nju 2000. godine ostavio gubitak oba roditelja u jednom trenutku, a tu tragediju gledala je zajedno sa petnaestogodišnjom sestrom.
One su uoči Vidovdana gledale stradanje oca i majke u paraglajdingu, a tu traumu posebno teško doživjela je tada 20-godišnja Bobana. Ona je preuzela brigu o mlađoj sestri Dragani, ali i o porodičnom biznisu u marketu.
Zbog teške depresije 2003. godine aktivirala je očevu bombu u podrumu kuće. Ovu tragediju nekim čudom je preživjela, ali je pritom ostala bez šaka i sa gelerima po tijelu.
U dugogodišnjoj borbi sa posljedicama mnogo su joj pomogli prijatelji, sestra i rođaci, a njen život dobio je novi smisao zahvaljujući ljubavi, iz koje se izrodio sin, a oni su joj danas najveća podrška da se ostvari i kao uspješan sportista.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.