BANJALUKA - Nalazi se samo 35 kilometara od Banjaluke, a njeni mještani imaju osjećaj da su zaboravljeni od svih, pogotovo od onih koji propagiraju ostanak mladih na selu.
Život u Kmećanima je kao i u svakom drugom selu, nedostaje mnogo toga, ali ljudi u njemu i ne traže mnogo. Osnovno za život dostojan čovjeka, smatraju seljani, jeste asfalt, koji se, kao da se uplašio nečega, zaustavio nadomak njihovih kuća. Mada, pritisnuti skromnošću, kažu da bi bili presrećni kada bi im bar povremeno nasipali put do njihovih zaseoka.
"Da situacija bude žalosnija, u samom selu, u kojem se nalazi manastir Gomionica, postoji kamenolom iz kojeg svakog dana odlaze tone i tone kamena tucanika", ističu mještani.
O putu bez blata i prašine maštaju i đaci, koji pohađaju prva četiri razreda osnovne škole. Iz kuće Mlađe Milosavića svakog dana četiri učenika pješače po sedam kilometara do škole, i još toliko nazad. Izgubljena tri "debela" sata ne padaju im teško, ali zima polako i neumoljivo gmiže ka ovim pitomim brežuljcima.
Kada sve zabijeli, vremenom, i školsko zvono će, znajući da ga sve manje ljudi sluša, sve tužnije odzvanjati praznim učionicama, zlokobno šireći svoj zvuk nad blatnjavim i prašnjavim, pustim sokacima.
Nada u bolje sutra ipak tinja, pritajena ispod sedam mučnih plašteva seoskog života. Probudio bi je, jednoglasno će mještani, odgovor na pismo koje su, više se i ne sjećaju kada, uputili ne samo lokalnim vlastima već i premijeru i predsjedniku Srpske.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
