UGLJEVIK - Dvadesetdvogodišnja Miljana Stević iz Ugljevika pjesmom "Da ne bude više rata" dirnula je cio region.
Stihovima "Šapnula je Drina Savi, jednu priču o poplavi. Riješila sam, Savo, sestro, da se vrati sve na mjesto. Izliću se iz korita, potopiću polja žita. Puteve ću potopiti i krovove sve prekriti. Da podsjetim srca mnoga, šta je bratstvo, šta je sloga", izmamila je suze ljudi sa prostora bivše Jugoslavije.
Studentkinja odsjeka za Srpski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu kaže da joj inspiracije nije nedostajalo, s obzirom na to da su poplave pomirile i ujedinile ljude svih nacionalnosti.
"Te slike koje sam vidjela bile su inspiracija za moju pjesmu, za koju se nadam da će ostati neka vrsta podsjetnika kada ovo sve prođe da trebamo i u budućnosti da se ponašamo kao proteklih dana", kaže mlada pjesnikinja, koja poeziju piše od drugog razreda osnovne škole.
Nada se da će njena pjesma bar malo doprinjeti pomirenju naroda i boljem suživotu svih ljudi na ovim prostorima.
"Kada sam vidjela kako su svi složni, da niko ne pita ko je Srbin, Bošnjak ili Hrvat, da narod živi i diše kao jedan, nije mi bilo jasno zašto tako nije moglo biti i prije. Ako se možemo držati zajedno u ovim teškim trenucima i uraditi mnoge lijepe stvari, zašto nije takva situacija kada je sve normalno? Zar je potrebna jedna ovakva katasftrofa da nas zbliži", pita se Stevićeva.
Priča da je ovu nesreću koja nas je zadesila doživjela izuzetno traumatično, te dodaje da su ljudi koji su preživjeli potop pravi heroji.
"Nisam mogla da vjerujem šta se događa našim ljudima. Voda je razdvajala porodice, ljudi nisu znali ništa o bližnjima, sve ono što su generacije godinama gradile nestajalo je u nekoliko minuta. Ne usuđujem se ni da zamišljam kako je tim ljudima", navodi ona.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.