Društvo

Pu­tni­ci o mo­gu­ćem uki­da­nju že­lje­zni­čkog sao­bra­ća­ja: Voz je za nas ži­vot

Pu­tni­ci o mo­gu­ćem uki­da­nju že­lje­zni­čkog sao­bra­ća­ja: Voz je za nas ži­vot
Pu­tni­ci o mo­gu­ćem uki­da­nju že­lje­zni­čkog sao­bra­ća­ja: Voz je za nas ži­vot

BA­NJA­LU­KA, DO­BOJ - Ako "Že­lje­zni­ce RS" sa svo­jih lo­ko­mo­ti­va ot­ka­če pu­tni­čke va­go­ne, kao što se na­jav­lju­je, svi mi ko­ji go­di­na­ma u nji­ma pu­tu­je­mo mo­ra­li bismo da za­bo­ra­vi­mo vo­zo­ve, pla­ća­mo sku­plje auto­bus­ke kar­te, a ne­ke ku­će uz pru­gu će os­ta­ti izo­lo­va­ne, što je ne­do­pus­ti­vo.

Po­ru­či­li su nam to to­kom vož­nje go­to­vo je­dno­gla­sno pu­tni­ci u vo­zu ko­ji iz Ba­nja­lu­ke ide za Do­boj, a sa ko­ji­ma je eki­pa "Ne­za­vi­snih" pu­to­va­la.

Vo­đe­ni na­ja­va­ma o mo­gu­ćem ga­še­nju pu­tni­čkog že­lje­zni­čkog sao­bra­ća­ja zbog ne­is­pla­ti­vos­ti, odno­sno ne­ren­ta­bil­nos­ti, odlu­či­li smo da o to­me tra­ži­mo miš­lje­nje onih ko­jih se to naj­ma­nje pi­ta, a ipak naj­vi­še do­ti­če - pu­tni­ka.

"Uko­li­ko se to de­si, iz Ba­nja­lu­ke ku­ći ne­će­mo po mje­sec i vi­še. Ro­di­te­lji ne­ma­ju oda­kle da nam pla­ća­ju auto­bus­ku kar­tu, a mi, is­kre­no, ne zna­mo ni ka­da i ka­ko oni vo­ze. Voz je za nas sve, a na sa­mo sred­stvo pre­vo­za", ka­žu Ale­ksan­dar Bo­ži­čko­vić i Ni­ko­la Đur­đe­vić, stu­den­ti iz Do­bo­ja.

Sa nji­ma se slo­ži­la i Ni­ko­li­na Bo­ža­no­vić, ko­le­gi­ca iz su­sje­dnog ku­pea.

"Za voz je kar­ta 8,40 KM u oba prav­ca, a za auto­bus oko de­set ma­ra­ka sa­mo u je­dnom", ka­že Bo­ža­no­vi­će­va.

Pen­zi­oner Ra­di­vo­je Bi­ber iz Ku­la­ša, kod Prnja­vo­ra, ne smi­je ni da ra­zmiš­lja o toj op­ci­ji da vi­še ne pu­tu­je vo­zom.

"To bi bi­la ka­tas­tro­fa", ka­zao je on, odma­hu­ju­ći ru­kom.

Me­đu pu­tni­ci­ma je bi­lo i ne­ko­li­ko ma­li­ša­na, ko­ji su naj­vi­še uži­va­li u pu­to­va­nju vo­zom, gle­da­ju­ći pre­dje­le, ali i igra­ju­ći se u ku­pe­ima.

Umor­nog i na­po­la usnu­log Lju­bu Mi­šu­ri­ća iz Sta­na­ra ra­zbu­di­li smo ne zna­ju­ći da pu­tu­je iz Slo­ve­ni­je i da ku­ći ni­je bio dva­de­se­tak da­na, ali nam ni­je za mje­rio.

On je, za­ni­mlji­vo, ra­dnik že­lje­zni­ce u Slo­ve­ni­ji, pa ni­smo mo­gli a da ga ne pi­ta­mo da nam upo­re­di pu­tni­čki že­lje­zni­čki sao­bra­ćaj u Evro­pi i kod nas.

"Pu­tni­čki sao­bra­ćaj ni ta­mo ni­je ren­ta­bi­lan, ali oni to sve po­kri­va­ju te­re­tnim. Sa dru­ge stra­ne, mnogo vi­še ula­žu u pru­gu, va­go­ne i ci­je­lu in­fras­tru­ktu­ru", ka­že Mi­šu­rić.

Do Ukri­ne smo do­šli i pri­je ne­go što smo oče­ki­va­li. Ka­ko su nam pu­tni­ci ot­kri­li, išli smo re­mon­to­va­nim di­je­lom pru­ge.

Na sta­ni­ci, kao na­ru­če­nog, sre­li smo Dra­ga­na Ga­ća­no­vi­ća iz su­sje­dne Šnje­go­ti­ne, du­go­go­diš­njeg ra­dni­ka "Že­lje­zni­ca RS" u se­kci­ji za održa­va­nje i do­brog po­zna­va­oca pri­li­ka u ovom kra­ju.

"Ako to stvar­no ta­ko bu­de, na gu­bit­ku ne­će bi­ti sa­mo pu­tni­ci, jer ni mi ra­dni­ci ko­ji ži­vi­mo uz pru­gu ne­će­mo mo­ći vo­zom ku­ći", ka­že Ga­ća­no­vić, ko­ji od pla­te za­ra­đe­ne na pru­zi pre­hra­nju­je se­dmo­čla­nu po­ro­di­cu.

On sma­tra da bi uki­da­nje pu­tni­čkog vo­za bilo ogro­man uda­rac za sve sta­no­vni­ke ovog kra­ja, jer je mno­gi­ma auto­bus­ka sta­ni­ca pre­da­le­ko.

De­se­tak mi­nu­ta če­ka­nja bi­lo je po­tre­bno da iz prav­ca Do­bo­ja na sta­ni­cu u Ukri­nu sti­gne voz iz Do­bo­ja, a mi smo odlu­či­li da se vra­ti­mo na­zad u Ba­nja­lu­ku.

Vri­je­me u po­vrat­ku pro­ve­li smo sa Mir­jan­kom Vu­čić, uči­te­lji­com u pen­zi­ji iz Ba­nja­lu­ke, ko­ja je go­to­vo ci­je­li ra­dni vi­jek ra­di­la u ško­li u Vi­ja­ča­ni­ma, mjes­tu ko­je se ta­ko­đe na­la­zi uz pru­gu i ve­oma je bli­zu Ukri­ne. Naj­vi­še je, ka­ko ka­že, bri­nu dje­ca ko­ja se iz ško­le vra­ća­ju vo­zom ku­ći.

"Sve je la­ko dok je to­plo i dok ne­ma sni­je­ga, mo­že se bi­lo ko­jim pre­vo­zom. Ali čim pa­dne snijeg, pu­te­vi se lo­še čis­te i za­le­de. Vo­zu to ne sme­ta mnogo", ka­že Vu­či­će­va.

Ona je, kao i os­ta­li sa­pu­tni­ci u vo­zu, po­zva­la na­dle­žne da ra­zmi­sle o svo­jim pla­no­vi­ma, jer bi po­slje­di­ce mo­gle bi­ti ne­sa­gle­di­ve.

"Sve ove ku­će u ne­pris­tu­pa­čnom kra­ju kroz ko­ji pu­tu­je­mo iz­gra­đe­ne su upra­vo zbog pos­to­ja­nja pru­ge i vo­zo­va. Uko­li­ko oni sta­nu, bi­će to sa­mo pod­sti­caj oni­ma ko­ji su os­ta­li kraj pru­ge da bje­že u gra­do­ve", za­klju­či­la je Vu­či­će­va.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije