Smještajni kapaciteti staračkih domova u BiH popunjeni su, iako je boravak u ovakvim ustanovama preskup za mnoge stare osobe i njihove srodnike.
Mnogo je ljudi na listama čekanja za smještaj u staračke domove
Za cijenu jednomjesečnog smještaja, koja se kreće od 370 do 650 KM, stare osobe u staračkim domovima u BiH imaju medicinsku pomoć, higijenu, tri obroka dnevno, a često se organizuju druženja i izleti. Međutim, velikom broju starih osoba i njihovim porodicama smještaj u ovakvim ustanovama je preskup.
"Kako da od 250 KM penzije platim dom. Imam djecu koja rade za plate koje su i njima samo za preživljavanje", kaže Sarajlija Omer Mešić.
Pomoć za smještaj u dom stare osobe mogu dobiti u centru za socijalni rad, ali je ona minimalna, a uslovi za dobijanje pomoći su strogi.
"Ukoliko stare osobe nemaju dovoljno novca za dom, pomažemo ih sa 10 odsto od cijene smještaja. Ukoliko srodnici stare osobe mogu obezbijediti novac za smještaj onda Centar za socijalni rad ne daje pomoć. Da li su srodnici u toj mogućnosti provjerava stručni tim Službe socijalne zaštite", kazali su u Centru za socijalni rad Kantona Sarajevo.
U sarajevskom Domu za stara i iznemogla lica u Nedžarićima trenutno boravi 306 korisnika.
Zijad Memišević, direktor ovoga doma, kaže da su kapaciteti 99 odsto popunjeni. Cijene smještaja u ovom domu su 370 za pokretne i 570 KM za nepokretne osobe.
"Za 35 odsto korisnika pomaže Centar za socijalni rad. Korisnici imaju ishranu, higijenu, medicinsku brigu, imaju sadržaje poput izleta i druženja. Djeca korisnika su uglavnom potpisnici ugovora o smještaju. Trenutno je Dom najpopunjeniji. Interesa ima i velika je gužva, ali ljudi umiru i uvijek se stvori slobodno mjesto", dodaje Memišević.
Prilikom posjete staračkom domu u Sarajevu zatekli smo supružnike Dušana i Jovanu Andrić, koji zahvaljujući pomoći Centra za socijalni rad KS u Domu borave već šest godina.
"Ovdje je za pohvalu sve, kao da smo kod kuće. Imamo hranu, paze nas, a imamo i izlete i druženja. Nismo izolovani što je najbitnije. Možemo da izađemo iz Doma i da se vratimo kad hoćemo", kaže Jovana.
Humanost na prvom mjestu: U najstarijoj ustanovi za zbrinjavanje osoba starije dobi u BiH "Naš dom" u Travniku, koji je osnovan 1936. godine, popunjeno je svih 300 kreveta.
Muhamed Musemić, direktor ovog doma, kaže da je dom pretrpan.
"U našem domu ima ljudi iz cijele BiH. Polovina starih osoba su pokretni, a ostali su nepokretni. O njima se brine 60 radnika. Cijene su 400 KM za pokretne i 600 KM za nepokretne osobe. Ne možemo primiti sve koji žele u dom i imamo liste čekanja. Pomažemo i ljude koji sebi ne mogu priuštiti smještaj. Kod nas je, prije svega, bitna humanost", tvrdi Musemić.
Smještajni kapaciteti u staračkom domu "Otac Kristofor" u Novoj Bili kod Travnika, takođe, su popunjeni. Smještaj za pokretne osobe košta 560 KM, a za nepokretne 650 KM mjesečno.
"Ovaj dom je osnovala nevladina organizacija i pošto nas ne finansira vlast cijene su malo veće. Trenutno imamo 82 osobe i naš dom ne može više primiti ljudi. Tridesetak ljudi čeka smještaj u našem domu. Korisnici doma imaju medicinsku pomoć, higijenu i hranu", rekli su nam u ovom domu.
Rifat Avdagić, direktor Doma za stara lica u Tuzli, u kojem boravi 695 osoba, kaže da je starosna dob pomjerena i da je sve više starijih o kojima treba brinuti. Cijene smještaja u ovom domu su 435 KM za pokretne i 535 KM za nepokretne.
"Ove ustanove imaju svoju perspektivu. Ovakve vrste institucija su prava mjesta za stara lica. Nadležni u centru za socijalni rad bi trebali da istraže na terenu koliko ima starih osoba kojima je potrebna pomoć. Oni reaguju po prijavljivanju, što nije baš najbolje. Dosta ljudi žive sami, a to je nezamislivo", kaže Avdagić.
Jedini nepopunjeni dom u Federaciji BiH je Dom za stara lica u Mostaru.
Izet Čurić, direktor Doma, kaže da u dva objekta ovoga doma ima 123 korisnika i da još ima dosta slobodnih mjesta. Kaže da ima dosta ljudi koji bi došli u Dom, ali ne mogu sebi to da priušte.
"Centar za socijalni rad pomaže takve ljude, ali zakon je suviše strog i onaj ko ima srodnike ne može dobiti pomoć. Jednomjesečni smještaj košta gotovo 400 KM i to je velik iznos i za srodnika i to ugrožava i njegovu egzistenciju. Ti uslovi treba da se ublaže", smatra Čurić.
Dodaje da su prije ljudi iz mjesnih zajednica obilazili starije osobe i pomagali im oko smještaja u domove ili su obezbjeđivali kućnu njegu.
"Prije je bila preventiva, a sada je gašenje požara", ističe Čurić.
Potražnja veća od ponude: U Federaciji BiH postoje još starački domovi u Goraždu, Tomislavgradu i Sanskom Mostu.
U Republici Srpskoj postoje četiri doma za stara lica; u Banjaluci, Prijedoru, Istočnom Sarajevu i u Trebinju. Osim toga, u funkciji je Socijalno-gerijatrijski centar u Banjaluci, koji je i najveći jer ima kapacitet od 307 mjesta. Planirani kapacitet Doma penzionera u Banjaluci je 300 kreveta, ali trenutno ovaj dom nije u funkciji.
Branka Šljivar iz Biroa za odnose s javnošću Vlade RS kaže da su 2005. godine penzionerski domovi, koji su bili u nadležnosti Penzionog fonda, prešli u nadležnost Vlade Republike Srpske. Međutim, kaže da su ti domovi uglavnom neuslovni i propali.
"Domovi u Trebinju i Prijedoru su u funkciji, dok su penzionerski domovi u Banjaluci, Doboju i Bijeljini devastirani ili ne služe namjeni. Svake godine Vlada RS izdvaja sredstva za adaptaciju, ali to je samo za gašenje požara. Potrebno je mnogo novca da se domovi saniraju i urede. Najveći pritisak je u Banjaluci, međutim potrebno je 10 miliona da se rekonstruiše taj dom", ocjenjuje Šljivareva.
Nenad Ratković, direktor Doma penzionera u Banjaluci, kaže da je objekat devastiran i da nema korisnika, ali da postoji veliki pritisak da se Dom obnovi.
"Mi imamo 384 kandidata na listi za čekanje iz svih krajeva svijeta. Imamo dosta slučajeva gdje nam nude stanove za smještaj ovdje. Očekujemo od entitetske vlade da se uloži novac i da se ovaj objekat osposobi", dodao je Ratković.
U međuvremenu, u Socijalno-gerijatrijski centar u Banjaluci korisnike smještaju centri za socijalni rad, koji i plaćaju njihov boravak, dok je 100 mjesta u Centru predviđeno za privatne korisnike koji sami finansiraju boravak u ovoj ustanovi.
Zaštitne cijene propisuje resorno ministarstvo, a one se primjenjuju za korisnike centara za socijalni rad, dok Upravni odbor određuje cijenu za privatne korisnike. Za pokretne korisnike cijena iznosi 435 KM, za nepokretne 495 KM, a za korisnike iz inostranstva 550 KM. Od 307 mjesta trenutno je popunjeno 305. I za ovaj centar postoji lista čekanja na kojoj se nalazi preko 20 osoba.
"Pritisak i potrebe građana Banjaluke i šire regije mnogo su veće od kapaciteta kojima raspolažemo, tako da bi situacija bila idealna kada bi izgradili još jedan paviljon sa oko 100 mjesta", rekao je Drago Dragić, direktor Socijalno-gerijatrijskog centra. On očekuje da će se i zbog pojave privatnih objekata za smještaj starih osoba smanjiti pritisak na Centar, mada se korisnici rjeđe odlučuju za usluge privatnih centara.
"Teško je privatnim objektima obezbijediti uslove koje mi pružamo korisnicima, naročito kada su usluge u pitanju", kaže Dragić.
Osoblje Socijalno-gerijatrijskog centra osim što je starim osobama, koje su tu smještane, obezbijedilo niz društvenih igara, novine, televizore, redovno osmišljava razne programe, kako bi njihovi korisnici bili što zadovoljniji.
Socijalno-gerijatrijski centar funkcioniše od 1946. godine, a korisnici su podjeljeni prema svom psihičkom i zdravstvenom stanju, tako da postoji paviljon za zdrave, polupokretne i stacionar za nepokretne, te odjel u Dragočaju za psihički izmijenjena lica, koji ima 100 korisnika.
"Imamo mnogo aktivnosti kako bismo im nadomjestili dom i porodicu, a oni su tu jer im porodica to ne može pružiti. Uslovi su dosta dobri, mada mogu biti i bolji, na kraju krajeva, te uslove obezbjeđujemo sutra za sebe jer intencija je takva da je sigurno da će buduće generacije uglavnom završavati u ovakvim ustanovama. Statistika pokazuje da je vrlo malo starih koji završavaju kod djece i da su im djeca hranioci, ne zato što djeca to ne žele, već moraju da rade, a starom čovjeku treba neko stalno da bude sa njim i da mu pruža pomoć. Zato mi postojimo", naglasio je Dragić.
On je istakao da je potrebno "razbiti famu" da dom staraca nije logor u koji se zatvaraju stari ljudi, nego je to institucija u kojoj je organizovan život sa svim uslovima za njegov produžetak.
Država treba pomoći: U Prijedoru kapaciteti su u staračkom domu 240 kreveta i skoro svi su popunjeni, dok je u Istočnom Sarajevu od 120 kreveta, slobodno samo 10.
Adnan Pašulić, direktor doma u Prijedoru, kaže da postoji pritisak na dom i da je neophodno proširiti kapacitete doma. Smještaj u ovom domu za pokretne osobe košta 435 KM, a za nepokretne osobe 495 KM mjesečno.
"Ima dosta starih lica koja bi željela smještaj u domu, a ne mogu to sebi priuštiti. To su ogromne cifre. Svi su penzioneri u stanju socijalne potrebe. Država bi trebala više da pomogne", kaže Pašulić.
Dara Cvijetić, direktorka Doma za stara i iznemogla lica u Trebinju, tvrdi da ovaj dom ima 96 korisnika. Cijene su 385 KM za zdrave i 465 KM za nepokretne osobe. Dom je konstantno pun.
"Trenutno imamo samo dva slobodna mjesta. Velik je interes za smještaj u dom, već imamo 50 zahtjeva za smještaj osoba koje su na čekanju", ističe Cvijetićeva.
Savjetnik direktora Zavoda PIO/MIO FBiH za imovinu i nekretnine Luka Glibo ističe da u FBiH postoji šest domova penzionera koji su prije rata bili u nadležnosti Penzionog fonda i sada se vode sporovi da se ti objekti vrate u vlasništvo PIO/MIO FBiH. Većina objekata je devastirana ili još ne služe namjeni zbog sudskih sporova. Domovi se nalaze u Tuzli, Zenici, Sarajevu, Bihaću, Mostaru i Neumu.
"Domovi u Bihaću i Sarajevu su potpuno devastirani i dalje propadaju. Rado bismo sanirali te objekte, ali zbog zabrane raspolaganja državne imovine ne možemo to da uradimo. Povjerenstvo za državnu imovinu, koje može da izuzme ove objekte iz te odredbe, ne odgovara na naše zahtjeve", objašnjava Glibo, ističući da se za ostale domove borba vodi na sudovima.
"Druge domove preuzele su opštine ili kantoni i mi sada želimo da ih vratimo u našu nadležnost. Nažalost, to sporo ide. Za sada jedino nam je sudskom odlukom nedavno vraćen hotel 'Ero' u Mostaru. U Republici Hrvatskoj imamo Dom za stara lica 'Sirena' u Podgori i taj slučaj je na sudu", precizirao je Glibo.
Asim Zečević, pomoćnik ministra za sektor socijalne pomoći FBiH, smatra neophodnim da država osmisli jedinstvenu politiku za problem smještaja starih lica u staračke domove.
"Ovaj problem je u nadležnosti kantona i to nije dobro. Kada bi država ili barem entitet imao tu nadležnost da rješava problem smještaja starih lica, onda bi se to sistemski radilo", ocjenjuje Zečević.
Kaže da je neophodna izgradnja novih, ali manjih staračkih domova u svim opštinama.
"Korisnici i sada imaju dobru zdravstvenu zaštitu, ishranu i brigu. Međutim, imamo velike ustanove do 300 ljudi u kojima je teško raditi. Tendencija Vlade FBiH je da se rade novi objekti", ističe Zečević, dodavši da se briga o starijoj populaciji mora rješavati i kroz programe kućne njege jer dosta starih lica ne može sebi priuštiti smještaj u domu.
"Uslove za dobijanje pomoći centri za socijalni rad bi trebali malo da olabave i bilo bi dobro da postoji jedna državna politika", rekao je Asim Zečević, zaključivši da bi tada standardi bili isti i tim sistemom bi se lakše upravljalo.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.