Kako je prošlo dvije godine od smrti patrijarha Pavla, spremili smo vam nekoliko anegdota da vas podsjete na njegov život. Patrijarh Pavle je bio poznat po svojoj skromnosti, dobroti - ali i duhovitosti. Tako je Pavle duhovne vrijednosti promovisao na veseo način koji živi u sjećanju svih koji su razgovarali sa njim.
♦ Kad je fotograf Vican Vicanović poželio da fotografiše patrijarha Pavla, obratio mu se riječima -Vaša svjetlosti (umjesto Vaša svetosti), na šta mu je patrijarh vrcavo odgovorio -Kad sam već svjetlost, šta će ti blic?-
♦ Jedan naš kolega novinar, koji stanuje blizu Patrijaršije, često je u džepu jakne svoga sina nalazio bombone. Znajući da mu ih nije kupio, pitao je sina odakle mu. Mališan je odgovorio -Dao mi moj drug Paja.
Poslije nekog vremena ocu je već to postalo čudno jer nije mogao da se sjeti nijednog druga svoga sina po imenu Paja, pa je upitao -Koji ti je to drug?- Dječak je ko iz topa odgovorio -Pa naš patrijarh. Kad god prolazi pored parkića u kom se mi igramo, on kupi bombone pa nam podjeli. A mi ga volimo jer nam je drugar, pa ga zovemo Paja.-
♦ Izlazeći iz Patrijaršije, upitao je svog pratioca -Čija su to tolika luksuzna kola parkirana? -Naših vladika. Došli su njima na Sabor-, odgovorio je pratilac. -O, Bog ih video! Šta li bi tek vozili da nisu dali zavjet skromnosti?!- duhovito je prokomentarisao gospodin Pavle.
♦ Zanimljivo je da patrijarh Pavle ostavljao hranu da odstoji po nekoliko dana prije nego što bi je pojeo, kako bi ona bila izložena bakterijama, jer je smatrao da je to blagotvorno za organizam. Odjeću je sam šio, krpio i prao. Ni za cipele mu nije bila potrebna ničija pomoć, popravljao ih je i održavao sam. Oni koji su imali priliku da borave u sobi u kojoj je spavao kažu da je po skromnosti podsjećala na pravu monašku keliju.
♦ Jedan beogradski boem istrčao je iz kafane "?" kad je video patrijarha da ulazi u Sabornu crkvu. Preplićući jezikom rekao mu je -Nas dvojica smo najbolji ljudi na svijetu-, a patrijarh mu je na to odgovorio: -Jesmo, al' kad popijemo ništa ne valjamo.-
♦ Jednom drugom prilikom, u zimsko doba, djeca su se igrala u blizini Patrijaršije. Bio je izuzetno hladan i vjetrovit dan, a patrijarh je prolazeći tuda djecu pozvao da se sklone od košave i uđu u Patrijaršiju na sokić. Sva djeca osim jednog dječaka pojurila su za patrijarhom, samo se jedan zadržao na stepeništu ispred vrata. Patrijarh ga je upitao zašto ne ulazi, a dječak je rekao -Ja ne mogu, nisam kršten.-
Patrijarh mu je na to odgovorio -Samo ti uđi, sinko. To su novotarije da se djeca krste kad se rode. Nekada su se momci krstili pred vojsku, kad su zreli i znaju šta žele. Ako i ti to budeš htio kad odrasteš, evo, ja ću te krstiti. A sad uđi slobodno-.
♦ U vrijeme građanskog rata u bivšoj SFRJ, jedan karikaturista ga je nacrtao kao ratnika opasanog bombama i sa "škorpionom" o pojasu. Na to je rekao -Vi ste mislili da ćete lako sa mnom. Mislite da sam ja slabačak, a evo kako me drugi vide.-
♦ Grupu mladića koji su izlazili iz kluba "Akademija" presrela je nekolicina muškaraca koji su ih usplahireno pitali -Vidjeste li Pavla?-. Naime patrijarh je volio rano da izađe da kupi hljeb i novine - a mladi su se tada tek vraćali iz klubova.
♦ Bivši ambasador SAD Voren Zimerman pitao patrijarha Pavla šta može da učini za SPC, patrijarh mu je odgovorio -Samo nemojte da nam odmažete, na taj način ćete nam pomoći.-.
♦ Kada se Jugoslavija razidarala, njegova svetost patrijarh izjavio je sljedeće -Kada bih bio posljednji Srbin, pristao bih da nestanem, a da ne bude zločina.-
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.