ZAGREB - Je li doktorska nonšalantnost u duetu s predprazničnom euforijom zaustavila 6. aprila u popodnevnim satima život vesele Mije Antunović, stare točno 18 mjeseci, pitanje je koje intenzivno nastoje razriješiti zagrebački kriminalisti, piše Slobodna Dalmacija .
Ako je suditi prema šokantnoj ispovijesti Ivana Antunovića (24) čija je kćerkica tog kobnog petka u igri u hodniku porodične kuće na zagrebačkom Kozari putu progutala dva kamenčića promjera 3 milimetra, medicinsko se osoblje, tvrdi Antunović, “zbog svoje neorganiziranosti i indiferentnosti šutiralo s djetetom koje se gušilo”.
Gdje god su došli, čekali su, kaže Antunović, kao da se nikome nije žurilo, osim na “Rebru” gdje su tri tima liječnika odmah zasukala rukave, ali tada je već bilo prekasno!
- Čim sam vidio da je progutala kamenčiće, uhvatio sam je za noge, okrenuo i počeo tresti. Lupao sam je po vratu... Jedan smo uspjeli izvaditi. Pokušavao sam sve. Plakala je zašto je tresem. Bila je pri svijesti, ali je otežano disala. Susjed je mene i malenu odvezao svojim automobilom do najbližih liječnika.
Bila je gužva u prometu. Dolaskom na jedno raskrižje, s djetetom na rukama istrčao sam van i trčao par stotina metara do zgrade Hitne na Heinzelovoj. Liječnici su mi govorili da se smirim, da je možda prehlađena, da ima temperaturu...
‘U meni je kuhalo’
Poslušali su Miju slušalicama, gledali u grlo i ponavljali da nema ništa. Prislanjali su se ušima na njezina leđa kako bi nešto čuli. Malena se nije predavala. Govorila je: “Tata, ‘ajmo kući, ‘ajmo šetati!” – ovako je počeo svoju ispovijest otac preminule mu mezimice.
Ostao je šokiran kad su mu nakon pregleda grla drvenim štapićem liječnici rekli da on osobno vlastitim prijevoznim sredstvom odveze dijete na Odjel za uho grlo i nos na Rebru. Na kraju su liječnici, vidjevši ga shrvanog i ljutitog, organizirali sanitetski prijevoz u kojem je nazad bio sam Ivan s djevojčicom, dok su naprijed bili vozač i suvozač vozila Hitne pomoći.
- U meni je kuhalo, bez liječničke pratnje u Hitnoj, koju smo čekali pola sata dok nismo dobili papire. Izgubili smo dosta vremena. Mija je vrištala. Vidjelo se da se guši. Kola Hitne su, umjesto na Rebro, stala pred KB “Merkur”. Rekli su mi da tu izlazim. Suvozač i ja s djetetom na rukama izgubljeno smo lunjali hodnicima bolnice. Psovao sam vozaču od jada: “Majmune, je l’ ti znaš gdje trebamo ići?”
Liječnici nisu znali da dolazimo. Samokontrola je bila na rubu. Dijete je mi je strašno zapomagalo na rukama. Nakon ne znam koliko trčanja po hodnicima bolnice predao sam je liječnicima. Bilo ih je četiri, pet... Zatvorili su vrata dvorane...
Iznutra sam čuo Mijin jecaj. Prestala je. Valjda su je uspavali. Uslijedili su glasovi liječnika da trebaju neku pumpu jer im je kamenčić otklizao predaleko i otišao do pluća. Vrhunac svega je žena na recepciji bolnice koja je, zbog samo njoj znanog razloga, zaboravila pozvati Hitnu za prijevoz, pa smo još vremena izgubili – kroz suze još prepričava Ivan kojeg je potom očekivala i treća etapa putovanja – odlazak u KBC Rebro gdje su se konačno adekvatno pripremili za dolazak njegove princeze, ali nažalost (pre)kasno.
’Bila je uspavana...’
- Miju su dovezli kolima Hitne, a ja sam stigao automobilom nešto ranije. Ispred Rebra stajalo je sedam liječnika i ispitivali su sve vozače kola Hitnih koja su pristizala jel’ to beba iz Merkura. Dovezli su ju konačno. Mija je bila uspavana. U bolnici su nas, dok smo čekali, pokušavali utješiti s primjerom od prije deset dana kada je zaprimljena djevojčica koja je u padu, dok je prala zube, progutala četkicu.
Govorili su nam da ne brinemo. No, oko 17 sati sestra nas je pozvala na kat. Po izrazu suznog lica doktora Krste Davidovskog kojeg moja supruga Dijana zna obzirom da u bolnici radi dva mjeseca, bilo nam je sve jasno. Drhteći nam je izjavio sućut i rekao da su dijete reanimirali više od sat i pol. Srce se nije pokretalo.
- Na Rebro je došla polumrtva – pojasnio je Ivan, otac još jedne curice, trogodišnje Lane, a koji je gubitak djeteta na tako sulud način, otišao prijaviti policiji na sam dan Uskrsa .
Ostojić bez komentara
Ministar zdravlja Rajko Ostojić danas nije želio komentarisati nedavni slučaj gušenja kamenčićima 18-mjesečne djevojčice iz Zagreba, rekavši samo kako je zatražio izvještaj svih zdravstvenih ustanova kojima su se za pomoć obratili djetetovi roditelji, a svoje će mišljenje, kazao je, iznijeti kada dobije "pravorijek kriminalističke obrade".
"Dobio sam izvješće svih zdravstvenih ustanova u kojima je precizno i taksativno navedeno kada je obitelj došla u pojedine zdravstvene ustanove i koje su mjere primjenjivane, a slučaj je u kriminalističkoj obradi pa ga ne želim komentirati dok ne dobijem pravorijek te obrade", poručio je ministar zdravlja.
Porodici nastradalog djeteta izrazio je saučešće, a svoje će mišljenje, kazao je, dati nakon kriminalističke obrade.
'Sve smo pokušali, ali kamenčić nije izlazio'
"Upoznat sam sa slučajem i zatražio sam službeno očitovanje. Oko 11,45 sati pacijentica je zaprimljena u bolnicu, pregledana je i utvrđeno je cijanotično i epileptično stanje.
Odmah je odvezena u salu, interveniralo se i dijete je intubirano. Fiberlaringoskopijom je nađen kamenčić u desnom bronhiju kojeg nisu mogli izvaditi. Pozvana je Hitna s pratnjom da se dijete prebaci na Rebro. U međuvrmenu su napravljene još dvije bronhoskopije, ali kamenčić nije izlazio van. Dijete je bilo stabilno, intubirano i oksigenirano kad je odvezeno na Rebro", pojašnjava direktor KB Merkur Željko Vidas, dodavši kako je policija obavila razgovore sa svima koji su radili toga dana u bolnici.
Na pitanje kako je moguće da kola Hitne pomoći niko nije dočekao i da je roditelj s djetetom na rukama lutao hodnicima bolnice u potrazi za pomoći, Vidas kaže da bolnici Hitna nije javila ništa.
- A što se tiče lutanja, od 2007. godine na Transplantacijskom centru u krugu bolnice traju građevinski radovi pa smo se morali drukčije organizirati. Znakovi postoje, ali u panici očito ih je nemoguće uočiti i pratiti – zaključuje Vidas.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.