Više od 3,7 miliona Hrvata ima priliku da na oko 6. 500 biračkih mjesta glasa na današnjim parlamentarnim izborima.
U pitanju su izbori kojima će biti formiran 11. saziv Hrvatskog sabora, a, za sada, ostaće upamćeni kao oni sa najneizvjesnijim ishodom u kontekstu formiranja vlade, kao i oni koji su po prvi put raspisani za treći dan u sedmici.
Takvu odluku donio je predsjednik Hrvatske Zoran Milanović, koji je i "presudio" da se izbori za hrvatske zastupnike u Evropskom parlamentu održe početkom juna.
Plakati, flajeri, spotovi, debatne emisije... Čini se da je sve nabrojano palo u drugi plan i da je "ono što se pamti" od protekle kampanje "samo" jedan sukob. U tom pogledu, na ovu srijedu mnogi gledaju kao na dan kada će aktuelni premijer Andrej Plenković i njegova Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) zvanično "odmjeriti snagu" sa opozicionom Socijaldemokratskom partijom (SDP), čiji kandidat za premijera je "neočekivano" dosadašnji predsjednik Zoran Milanović. Naime, on se na konferenciji za medije, održanoj prije mjesec dana, pojavio sa liderom SDP-a Peđom Grbinom i tom prilikom saopštio da će predvoditi listu i biti premijerski kandidat, dodajući da neće podnijeti ostavku na predsjedničku funkciju prije održavanja izbora, već da će to učiniti "nakon pobjede SDP-a".
Tako se Hrvatska suočila sa "nezapamćenom" situacijom, koja je otvorila pitanje ustavnosti Milanovićeve odluke i pozicije. Profesorka ustavnog prava Sanja Barić rekla je Indeksu da je potez Milanovića "nečuven i katastrofalan", te da Ustavni sud "mora hitno reagovati". Pomenuti sud je nekoliko dana kasnije zaključio da predsjednik Hrvatske, dok obavlja tu dužnost, "ne smije da učestvuje u političkim aktivnostima nijedne političke stranke, što isključuje bilo kakvu mogućnost da predsjednik bude kandidat na listi za izbor zastupnika ili istican kao kandidat za predsjednika Vlade". Odgovor "okrivljenog" uslijedio je na Fejsbuku, gdje je kratko poručio – "Rijeke pravde dolaze", dok je Plenković ocijenio da su postupci SDP-a i Milanovića "pokušaj mini državnog udara i zloupotreba institucija".
(Ne)izvjesno do kraja
Od izbora koji su prije nekoliko mjeseci izgledali kao oni čiji pobjednik je unaprijed poznat, ulaskom Zorana Milanovića u izbornu trku, mnogi smatraju da su oni postali zanimljiviji i značajno drugačiji od svih dosadašnjih.
Jedan od njih je i politički komentator i PR stručnjak Krešimir Macan, koji za NIN ističe da je "nešto što su bili izvjesni izbori Milanović pretvorio u naizgled neizvjesnu bitku".
"Tek ćemo vidjetii da li je i u kojoj mjeri Milanović 'pomrsio konce', ali ono što je definitivno iznenađenje ovih izbora jeste upravo odluka koju je donio – da nastupi kao mogući premijerski kandidat opozicije. Tome je na put stao Ustavni sud, koji je ispravno protumačio Ustav i rekao da predsjednik ne može, kao faktor stabilnosti, biti kandidat na izborima ako ne podnese ostavku, što bi značilo da se ide na nove predsjedničke izbore u roku od najkasnije 60 dana. Milanović je to odbio, a da je u prvom naletu dao ostavku i krenuo u kampanju kao premijerski kandidat, on bi vjerovatno preokrenuo trendove i stvorio atmosferu promjene", objašnjava Macan i dodaje:
"I to je odredilo tok kampanje. Odjednom imate kandidata koji ne smije nastupati, odnosno dosadašnjeg lidera opozicije koji je izgubio autoritet svojim nastupom. HDZ je bila šokirana tim nastupom i nakon nekoliko dana nokdauna vratila se u kampanju i lukavo smirila tenziju i uzavrelu atmosferu. Takav potez je doveo u veliki problem sve stranke osim dvije vodeće."
Posljednje relevantne ankete pokazuju da bi HDZ, koja je vodila zemlju samostalno ili u koaliciji 26 od skoro 33 godine otkako je Hrvatska proglasila nezavisnost, mogla da računa na 60 mjesta u Saboru sa ukupno 151 poslanikom, što bi bilo šest manje nego što ima sada. SDP, pak, može da računa na tri poslanika više od trenutnoj broja, a to bi ukupno bilo 44 poslanika. U tom pogledu, prema mišljenju sagovornika NIN-a, današnji izbori "nisu toliko neizvjesni u konktekstu raspodjele mandata, jer je jasno da će HDZ biti relativni pobjednik".
"Ono što ostaje jeste pitanje sa kojom razlikom će HDZ odnijeti pobjedu. Moguće je da će biti velika razlika u odnosu na SDP", tvrdi Macan.
I dok je "rat" Milanovića i Plenkovića i dalje u toku, epilog izbora najvjerovatnije će biti takav da ni jedna ni druga lista ove dvojice političara neće istinski slaviti u noći između 17. i 18. aprila, u nedostatku potrebne "snage" za samostalno formiranje vlade. Zbog toga je u javnosti i pokrenuta debata o tome "ko bi s kim mogao" u koaliciju. Dok jedni uzimaju sve kombinacije u razmatranje, pa i neku vrstu saradnje desnice i ljevice, drugi ne isključuju ni mogućnost novih izbora. S tim u vezi, u postibornom preračunavanju i svođenju računa manje koalicije mogle bi da imaju presudnu ulogu u tome kako doći do željenih 76 poslaničkih mjesta.
"Neizvjesnost ovih izbora ogleda se u tome ko će formirati vladu. Upravo zbog toga Milanović i nije želio da podnese ostavku, jer je on taj koji daje mandat za sastavljanje vlade onome koji ima 76 potpisa. Po analitici, tome je bliži HDZ, koji priželjkuje da to bude sa manjinama i sa nekim drugim manjim strankama, bez Domovinskog pokreta, iako je vrlo izvjesno da će joj baš on biti potreban. Sve to komplikuje pregovore – Domovinski pokret ne želi (predsjednika Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) Milorada) Pupovca, čak ne želi ni Plenkovića kao premijera, sem ako se ne dogodi puč u HDZ-u. Dakle, očekuje se da HDZ osvoji oko 60 mandata, plus tri iz BiH, plus osam manjina i to je 71, što znači da nedostaje pet mjesta za većinu", naglašava Krešimir Macan, koji smatra da SDP neće osvojiti više od 44 mandata, u prosjeku 42, čemu se može dodati 10 mjesta platforme Možemo, tako da je broj od 52 poslanika, prema njegovim riječima, "sva ljevica koja postoji".
"Uz sve kalkulacije, SDP-u nedostaje barem osam mjesta, a to jedino može doći zdesna i to bi trebalo da bude Most. Međutim, pitanje je da li će drugi partneri prihvatiti koaliciju sa ovom listom, koja je radikalno crkvena i protiv abortusa. Jedina logika kojom bi prihvatili saradnju sa njima jeste želja da se sruši HDZ po svaku cijenu. Kao primjer može poslužiti ono što se dogodilo u Crnoj Gori, kada je izabran Zdravko Krivokapić za privremenog premijera, koji je na toj funkciji izdržao dvije godine, ali nakon toga se nije vratio Milo Đukanović", podvlači Macan.
Na pitanje kako na odnose Hrvatske sa regionom, posebno Srbijom, može uticati činjenica da će dio nove vlade biti HDZ , odnosno SDP, Macan smatra da "suštinske razlike neće biti".
"Sjećamo se Milanovićeve izjave da on ne želi da priča sa beogradskom čaršijom i to je njegov stav o srpskoj politici, tako da će on, u tom pogledu, vjerovatno biti oštriji od Plenkovića. Hrvatski premijer je oduvijek nastupao diplomatskije, dok se predsjednik u nekim stvarima pokazao kao veći desničar. Iako Milanovića optužuju da je proruski čovjek, ipak mislim da nije to za šta ga optužuju, mada na momente daje izjave koje se mogu tako tumačiti. Takođe, mnogi ga kritikuju i da 'šuruje' sa Miloradom Dodikom, a zbog čega on to radi, zaista ne znam i to njega treba pitati. Sa druge strane, tu je Plenković – igrač na duge staze, koji drži Milorada Pupovca u fioci i traži reciprocitet u srpskoj vladi", apostrofira on i dodaje:
"U odnosu Hrvatske i Srbije neriješena su i dalje pitanja nestalih, oštete ratnih zločina i dokle god se sve to zaista ne bude riješilo, nema tu stvarnog mira. Ali to je taj, da kažem, politički nivo – posao ide jako dobro, jer Srbi kupuju firme po Hrvatskoj i posluju bez problema, a isto to važi i u obrnutom slučaju, tako da u principu – život ide dalje", zaključuje Macan.
Ko sa kim (ne) želi
Kako je već objasnio, jedna od lista koja bi mogla da ima ulogu "tasa na vagi" predstavlja koalicija desnog centra Most-Suverenisti, čiji vodeći kandidat je Nikola Grmoja. Lider Hrvatskih suverenista Marijan Pavliček izjavio je za BBC na srpskom da očekuje da će izbori biti "jako nategnuti, možda kao nikad do sada".
"Može da se dogodi da nekoliko mandata odlučuje o većini, a zbog toga me ne bi začudilo i da premijer dođe iz neke treće opcije. Mi se nadamo da će to biti naša opcija", poručio je on, podvlačeći da je "teško zamisliti sastavljanje vlade bez HDZ-a ili SDP-a", ali da njegova lista "teško može i u koaliciju sa kandidatima koju su se već loše pokazali".
"Plenković i Milanović su lice i naličje iste politike, pa bez radikalnih promjena i novih lica mi ne možemo napred", istakao je Pavliček.
Sa druge strane, Sandra Benčić, kandidatkinja za premijerku platforme Možemo, koja već tri godine predvodi vlast u Zagrebu, vjeruje da na predstojećim izborima "prvi put, poslije više godina, postoji vrlo ozbiljna šansa da se sruši HDZ".
"Naša platforma bi mogla da ima veliku ulogu, jer pretpostavljamo da ćemo biti među tri ili četiri liste sa najboljim rezultatom", istakla je Benčić za BBC na srpskom i podvukla da je buduća vlada u kojoj bi se našle stranke desnice za njih "apsolutno neprihvatljiva", a u tu grupu, pored vladajućeg HDZ-a, svrstala je i koaliciju Most-Suverenisti i Domovinski pokret.
"Naš cilj je da sakupimo dovoljno mandata da sa koalicijom okupljenom oko SDP-a i drugim strankama od centra ka ljevici formiramo većinu", zaključila je ona.
Kada je riječ o manjinskoj vladi, ishodu koji nije zabilježen u tri decenije dugoj istoriji višestranačja u Hrvatskoj, Benčić bi podržala manjinsku vladu SDP-a sa manjim partnerima, dok za političkog analitičara Jaroslava Pečnika manjinska vlada predstavlja "jednu od opcija", posebno ako se na njenom čelu nađe neko ko nije član jedne od dvije partije sa najvećom podrškom.
"Formiranje manjinske vlade bilo bi moguće samo oko SDP-a sa ciljem smjene HDZ-a", smatra Pečnik, podsjećajući da je o takvom scenariju Zoran Milanović već govorio kao o "vladi narodnog jedinstva", što bi "moglo da se desi čak i uz podršku desnice, prije svega Mosta, Suverenista i dijela Domovinskog pokreta".
"Ali, postavlja se pitanje funkcionalnosti i dugoročnosti te vlade, jer bi se oko nje okupili ljudi i opcije koji nisu samo rogovi u vreći, već tu ima animoziteta već 30 godina", dodaje on.
DW: U Berlinu navijaju za Plenkovića, mada ih brine njegov sve autoritarniji stil
Uoči parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, u Berlinu je ocijenjeno da je Andrej Plenković pouzdan partner, za razliku od njegovog političkog rivala Zorana Milanovića, ali ima i onih koje pomalo zabrinjava Plenkovićev sve autoritarniji politički stil, piše Dojče vele.
Posljednjih dvadesetak godina bilateralni susreti hrvatskih i njemačkih političara u Berlinu praćeni su izjavama o "bliskim odnosima" partnera koje "povezuju članstvo u NATO i EU" a neizostavno se pominju i "čvrste veze" kojima doprinose kako Hrvati koji žive i rade u Njemačkoj, tako i milioni njemačkih turista koji svake godine posjete Hrvatsku.
"Odnosi su bliski i bez problema. Njemačka ima posebnu ulogu u Hrvatskoj zbog njenog ranog priznanja nezavisnosti i zato što je najveći trgovinski partner zemlje", kaže za Dojče vele Tomas Braj, dugogodišnji dopisnik njemačke agencije DPA sa Balkana uz podsjećanje da su "kontakti između HDZ-a i njemačkih demohrišćana tradicionalno bliski".
Aktuelni hrvatski premijer Andrej Plenković je rado viđen gost i otkako u kancelarskom uredu sjedi socijaldemokrata Olaf Šolc. Njihov prvi susret dogodio se u junu 2022, nekoliko mjeseci nakon ruske agresije na Ukrajinu i protekao je u demonstrativnom pokazivanju sloge oko pomoći Kijevu, dodaje ovaj portal.
I po drugim pitanjima Plenković se pokazuje kao timski igrač, što se u Berlinu izuzetno cijeni, posebno ako se uzmu u obzir glavobolje koje zapadnim zemljama donose "svojeglavi solisti s istoka", poput mađarskog premijera Viktora Orbana.
"S Plenkovićem imamo pouzdanog partnera, a to je u nesigurnoj situaciji u kojoj se nalazimo najveće blago koje možete imati – nekog ko se drži dogovorenog", ističe Kristijan Haze, poslanik Hrišćansko-demokratske unije (CDU) i član parlamentarnog odbora za Sjeverni Jadran.
Značaj Hrvatske za nemačku posljednjih godina je dobio na važnosti zbog ponovnog buđenja interesa Evropske unije i posebno Njemačke za jaču integraciju regije Zapadnog Balkana. Naravno, u pozadini sve jačeg uticaja Rusije na ovaj dio Evrope. I tu je Hrvatska s Plenkovićem odigrala jaku i uglavnom pozitivnu ulogu. I po pitanju drugog najvećeg gorućeg problema za Njemačku, pitanju neregulisane migracije, Hrvatska s Plenkovićem na čelu podržava smjeli plan o proveri zahtijeva za azil na samoj granici, što je ideja Berlina.
I drugi sagovornik Doče velea iz odbora za Sjeverni Jadran, liberalni poslanik Oliver Lukšić, potvrđuje neproblematičnu ulogu Hrvatske u spoljnoj političkoj agendi Njemačke. Međutim, na pomen mogućih promjena na vrhu Hrvatske nakon parlamentarnih izbora, raspoloženje kod sagovornika u Berlinu se mijenja. Razlog strahu od mogućih promjena leži u hrvatskom predsjedniku i mogućem premijeru Zoranu Milanoviću.
"U slučaju promjene vlasti bi došlo do temeljnih promjena i poteškoća, jer dosadašnje čvrsto opredjeljenje Hrvatske za EU i NATO je jako važno i poželjno za Berlin. Mi zaista s određenom dozom zabrinutosti gledamo na neke njegove pozicije. Mnogi su iritirani i njegovom kandidaturom, ali i nekim izjavama poput: 'Hrvatska na prvom mjestu'. Zatim neki stavovi prema BiH su sporni, otrovni komentari na račun EU, a na kraju i stav prema ratu u Ukrajini", navodi Lukšić, dodajući i određene Milanovićeve izjave u vezi sa sukobom na Bliskom Istoku.
"Ukratko: u slučaju pobjede Milanovića postoji bojazan da bi Hrvatska mogla odjedriti u istom smjeru kao i Slovačka", istakao je on.
Kritika na račun Milanovića dolazi i iz socijaldemokratskih redova u Bundestagu. Jedan od, po stažu, najdugovečnijih poslanika, Josip Juratović, ni do sada nije štedio kritike prema nekim Milanovićevim potezima, posebno kad je u pitanju Bosna i Hercegovina. On ne skriva čuđenje Milanovićevoj retorici, koja već duže vrijeme odvraća pažnju od njegove predsjedničke uloge.
"Ne znam zašto se Milanović ponaša tako. Ja sam ga upoznao, on je inteligentna osoba... Pogotovo neke njegove antimigrantske i nacionalističke izjave su uzdrmale socijaldemokrate u Berlinu. Jedno se može sigurno reći, a to je da Milanović nije klasični socijaldemokrata", rekao je Juratović.
Pritom je Milanovićeva povezanost sa zakonom o evropskom nalogu za hapšenje, poznatijim kao "Leks Perković", u međuvremenu pala u zaborav. Ovaj zakon je nekoliko dana prije zvaničnog ulaska Hrvatske u Evropsku uniju trebalo da stvori temelje za odbijanje izručenja Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, koji su kasnije u Njemačkoj osuđeni na doživotni zatvor zbog Udbinih egzekucija. Čak i kod demohrišćana, čija tadašnja kancelarka Angela Merkel je navodno odbila da prisustvuje svečanosti ulaska Hrvatske u EU, upravo zbog ponašanja tadašnjeg premijera Milanovića, ova epizoda više ne igra neku ulogu.
"Svijet je danas, 11 godina kasnije, jedan potpuno drugi svijet. Niko se u Berlinu toga više ne sjeća", kaže Haze. Važnije je, naglašava, kako se Milanović ponaša i šta govori danas.
"Milanovićevi stavovi o Rusiji se i te kako registruju u Berlinu, i u diplomatskom obliku kritikuju. I ono što inače Milanović u posljednje vrijeme govori nije dostojno jednog predsjednika. Recimo kada vlastiti Ustavni sud opisuje kao gangstere ili muve. Ono što on trenutno sprovodi miriše na autokratiju i ne znam da li je to dobro za Hrvatsku", kaže demohrišćanski političar, koji Milanovića vidi u društvu, ne toliko s Orbanom, koliko zbog socijaldemokratske pozadine, sa slovačkim premijerom Robertom Ficom.
"On pokušava da SDP smjesti desnije nego HDZ. Takav primjer imamo sada u Slovačkoj s premijerom Ficom koji takođe istupa pod maskom socijaldemokratije i prodaje desne teze", tvrdi Haze.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.