Moje pješačenje do Krfa nije ništa u poređenju sa onim kroz šta djeca oboljela od raka moraju da prođu. Apsolutno ništa!, kaže za "Blic" Mark Kiting.
I to mu nije prvi put da pomaže bolnice u Srbiji. Prije dvije godine štampa je pisala je pisao o njegovom proputovanju biciklom od Dablina do Beograda, kada je donio novac za aparat za Institut za majku i dijete.
Sada će prepješačiti put kojim su Srbi krenuli u golgotu preko Albanije. Polazi u ponedjeljak, a društvo će mu praviti pas Pajo.
- Kad mi bude teško, na umu će mi biti ova bolnica u kojoj se liječe deca. Slika šest torbi punih igračaka za djecu kojoj su roditelji tek saopštili da imaju rak, uvijek mi je pred očima. To su djeca od dve, tri, pet, sedam... 13 godina. A ja samo treba da šetam s Pajom i da se vratim kući - priča Kiting.
Već 17 godina želi da pređe put kojim su srpski vojnici išli. Njegova supruga Vesna iz Beograda pričala mu je o svom dedi koji je jedva preživeo put preko Albanije, a kad se oporavio zahvaljujući svom prijatelju, koji ga je prepoznao i izvukao iz gomile leševa spremnih za sahranu u plavoj grobnici, nastavio je da se bori. Začudo, na istom frontu gdje se našao i pradjeda Marka Kitinga.
- Svoje pješačenje ne mogu da poredim s borbom bolesnog djeteta. Ali, volja za životom koju su imali naši preci i volja koju imaju i ova izuzetna djeca inspirisala me je da krenem na ovaj put sa Pajom. Sada je stogodišnjica Prvog svjetskog rata i rekao sam da moram da uradim nešto povodom jubileja - ističe Kiting i dodaje da ga fascinira pozitivna energija kojom plijene oni koji se oporavljaju od raka.
- Tu njihovu energiju čuvam u sebi kad god sam u nevolji - nadahnuto priča Kiting.
(Blic.rs)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.