ZENICA - Zeničanin Anel Biloglava već četvrtu godinu je beskućnik, a kada ga sretnu na ulicama Zenice, njegovi sugrađani teško da mogu zaključiti da je riječ o čovjeku koji život provodi u improvizovanim šatorima pod zeničkim mostovima.
"Iako imam kuću u selu Gorica na broju 77, u nju nakon smrti oca nemam pristupa. Sa navršenih 18 godina počeo sam raditi na gradskoj tržnici u Zenici, prodavao, poslije prevozio robu. Kada je porodica doživjela brodolom, počela je i moja patnja", kaže Biloglava.
U nadležnoj službi grada na molbu da mu se pomogne, dali su mu, kako tvrdi, tuce dokumentacije, koju treba donijeti kako bi ušao u proceduru za stambeno zrbinjavanje, hranu...
"Nemam novca da izvadim sve te papire. Što zaradim kopajući, čisteći, to potrošim da jedem. Više sam gladan nego sit. Tražio sam da me puste u napuštene barake u naselju Banlozi, ali i za to trebam dokumentaciju. Zato spavam pod mostovima, mijenjam lokacije", priča nam Anel. Otkriva i kako do hrane dolazi darujući krv.
"Odem pred bolnicu i čekam. Pitam ljude treba li im krvi, a da mi plate i daju hranu. Ni sam ne znam koliko sam puta dao krv. Imam knjižicu dobrovoljnog davatelja krvi, bio sam godinu i u vojsci, ali sve mi zalud, niko mi ne želi pomoći", kaže ovaj tridesetdevetogodišnjak.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.