Drugi mjesec gledamo epsko razaranje Gaze. Pod ruševinama svojih domova umiru djeca i starci. Nevini ljudi nemaju vode, struje i hrane. Nemaju puta kojim bi izašli iz krvavih ruševina. I da mogu izaći, ne znaju ni kuda bi otišli. Ove nesrećne ljude iz logora smrti nema ko da primi!
Svijet, koji se hvali svojim humanizmom, slobodama i ljudskim pravima, potpuno je ravnodušan prema kolosalnom stradanju nedužnih civila. Ne dodiruje ga njihovo stradanje. Kao da uživa što nije dio tragedije koju posmatra. Dovoljno mu je da isključi svoje televizore i da bude potpuno miran.
Na protestima protiv ratnog razaranja Palestine, pedeset puta manje ljudi nego što ima ubijene djece u Gazi. U Sarajevu, koje još pamti strahote ratnog užasa, bilo ih je još manje. Čak je i palestinski ambasador bio iznenađen tom činjenicom.
Zašto je čovjek postao ravnodušan prema zlu i zločinu? Zašto sklanja pogled od zla koje mu se približava? Zašto zaboravlja da zlo i zločine čine oni koje je birao da čuvaju njegova prava i njegovo dobro i da rade za dobro cijelog čovječanstva. Ako svi ideali svijeta ne vrijede suze jednog djeteta (Dostojevski), zašto čovjeka ne uznemirava smrt pet hiljada djece za samo mjesec dana ratnih razaranja Gaze? Zašto udruženja novinara ne govore ko je krivac za smrt 48 novinara na izraelsko-palestinskom ratištu? Zašto UN ne traži odgovornost za smrt više od stotinu svojih činovnika u Gazi? Nije li čovjek postao dio planetarnog zločina i saučesnik suludog i nekontrolisanog ratnog razaranja?
Međunarodni cinizam sa kojim se posmatra izraelsko razaranje Gaze i masakriranje palestinskih civila obesmislio je sve moralne vrijednosti zapadne civilizacije. Postalo je potpuno jasno da više nema ženevskih konvencija i humanitarnog prava, da je UN bez ikakve stvarne moći i značaja, da su međunarodne institucije beskorisne i obesmišljene, da je suspendovano međunarodno pravo, da više nema ko da usvaja rezolucije, pokreće sudske postupke i izdaje naloge za hapšenje. Stanje koje je u međunarodnom poretku prethodilo otvaranju ratnih sukoba u Ukrajini i Palestini je proisteklo iz zločina protiv međunarodnog prava i poretka. Ignorisanje potpisanih sporazuma u oba slučaja bila je politika rata i ubijanja. To je zločin nad zločinima od koga se svijet dugo neće oporaviti.
Ratno ludilo, koje razara kulturološke temelje civilizacije, odavno su u srcu Evrope najavljivali razni oblici fašizma i rasizma na koje nije imao ko da reaguje. Evropske politike nosiće na savjesti ovaj sumrak civilizacijskih vrijednosti. One su sahranile posljednje ostatke evropskog humanizma i ljudskih vrijednosti. Sjetimo se na trenutak zabrana Čajkovskog, Šostakoviča i Glinke. Da ne govorimo o prekidima komunikacija, raznim zabranama i suludim sankcijama koje pogađaju nevine ljude.
Nakon okrutnog uništavanja civilizacijskih vrijednosti i neshvatljivih zločina u Gazi, čovjek kao moralno biće više ne postoji. Čovjek više nije građanin koji odlučuje o svojoj sudbini i sudbini svijeta. On je sredstvo koje će zločinačkim politikama i dalje davati demokratski i izborni legitimitet.
Svijet demokratije i ljudskih prava pokazao je svoje unakaženo lice i pretvorio se u svijet najsurovijih zločina i zla. Gaza je slika mračne savjesti demokratskog svijeta i njegovih vladajućih elita. Razaranja Libije, Sirije, Avganistana, Iraka i bombardovanje Srbije su pokazne vježbe surovosti i zla zapadne civilizacije. Ubijeni i unakaženi Sadam Husein i Moamer Gadafi su paradigma izopačenosti i zločinačke podlosti političkih elita Zapada. Gaza je memorijal planetarnog zločina 21. vijeka, grobnica u kojoj su sahranjene ženevske konvencije i humanitarno pravo.
Ima li danas smisla pričati o ratnim zločinima? Imaju li više ikakvog smisla suđenja za ratne zločine? Šta da kaže danas sudija koji dvadeset godina izriče dugotrajne kazne zatvora za zločine u BiH kad se iz suda vrati kući i vidi slike najsurovijih zločina u Gazi, za koje nema rezolucija UN, nema tribunala i nema potjernica? Ima li njegova Pravda smisla? Da li je Pravda u rukama suda ili je u rukama sile i političke moći? Da li sudija danas vrši pravdu ili je upotrijebljen da stvara privid međunarodne pravde da bi tvorci planetarnog zla vršili još strašnije zločine po cijelom svijetu?
Gaza je grobnica planetarnog zločina u kojoj su sahranjene ženevske konvencije i humanitarno pravo!
piše: Branko Perić
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.