Da li znate o čemu je razgovarano na sastanku predsjedavajuće Predsjedništva BiH Željka Komšića sa članom Željkom Cvijanović i članicom Denisom Bećirovićem?
Da li znate u koju posjetu su otišle predsjednica Republike Srpske Milorad Dodik i predsjednik Federacije BiH Lidija Bradara? Ili koji su zaključci prošlog susreta predsjedavajućeg Savjeta ministara BiH Borjane Krišto i guvernerke Centralne banke BiH Senada Softića?
Naravno da odgovore ne znate, jer ove vijesti nikad niste čuli ili pročitali u takvoj jezičkoj konstrukciji - rodno nesenzibilnoj. Mnogi bi je opisali kao šokantnu, čudnu ili čak smiješnu.
Zašto se onda čudnim ne smatra i korišćenje muških izraza kao što su predsjednik, ministar, delegat itd., koji se nerijetko upotrebljavaju za žene na različitim pozicijama?
Ako nam je prihvatljivo da se žene oslovljavaju u muškom rodu, zašto je čudno da muškarce oslovljavamo u ženskom?! Zašto nam je normalno da se žene podrazumijevaju u generički muškom rodu, a neprihvatljivo da se muškarci oslovljavaju titulama u ženskom rodu?
I, na kraju krajeva, koristeći muški rod kao generički, diskriminišemo žene na osnovu jezika, jer "diskriminacija u jeziku postoji kada se koristi isključivo jedan gramatički rod kao generički pojam" (Zakon o ravnopravnosti polova).
Prije nego što počne još jedna polemika u nizu u vezi sa rodno osjetljivim jezikom, važno je ponavljati: Ne radi se ni o kakvom feminističkom hiru, već o tome da treba i kroz jezik jačati žensku vidljivost i ravnopravnosti u javnom prostoru. U privatnom. U ljudskom. Ali i u ustavnom!
Stvaranje inkluzivnijeg i ravnopravnijeg društva mora biti prioritet. A trenutno, iako se hvalimo time da živimo u 21. vijeku i raspravljamo o tome šta sve vještačka inteligencija može, naše žene su i dalje u neravnopravnom i nezavidnom položaju, od ekonomskog do porodičnog. I ustavnog, ako ćemo Ustav čitati iz ženske perspektive, jer se žene i njihova prava jasno ne pominju.
Činjenica je da u članu II Ustava BiH stoji: "Uživanje prava i sloboda, predviđenih u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava osigurano je svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je pol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost sa nacionalnom manjinom, imovina, rođenje ili drugi status".
I to je to, dalje se redaju članovi u kojima su navodi u muškom rodu. Ustav BiH ostao je gotovo nepromijenjen posljednjih 28 godina, ne prateći razvoj sve kompleksnijeg društva i razvoja ljudskih prava i sloboda.
Za Ustav BiH koji će pružiti veću zaštitu, ravnopravnost i slobodu građanima/kama, s posebnim naglaskom na rodnu perspektivu, već punih deset godina zalaže se Inicijativa "Građanke za ustavne promjene". Naglašavaju da bi jasna garancija ženskih građanskih prava u Ustavu bila ključna za osiguravanje jednakih prilika za sve građanke, ali i građane.
Inicijativa je predstavila "Platformu ženskih prioriteta za ustavne promjene", a među ključnim prioritetima je navedeno: upotreba rodno senzitivnog jezika, uvođenje afirmativnih mjera u Ustav BiH u cilju postizanja pune rodne i polne ravnopravnosti te proširenje postojećeg Kataloga prava odredaba vezanih za jedinstvenu zdravstvenu, socijalnu i porodičnu zaštitu.
Da li svi pacijenti/ce u BiH imaju ista prava? Nemaju. Zbog neusklađenosti zakona i propisa na državnom, entitetskom, kantonalnom i lokalnom nivou ta prava "variraju" pa je tako u nekom kantonu određeni lijek 100% na esencijalnoj listi - ne plaća se, a u drugom kantonu pacijent ga mora kupovati po paprenoj cijeni.
Kada, recimo, zdravstveni propisi ne bi bili vezani za mjesto, nego jedinstveni, u praksi bi to, na primjer, značilo da bi porodiljske naknade bile iste za sve majke, a ne kao sada, negdje se isplaćuju, negdje kasne, negdje su premale. Uslovi za ostvarivanje prava na medicinski potpomognutu oplodnju i neka druga prava takođe zavise od mjesta prebivališta, pa neke žene imaju više prava od drugih - u zavisnosti od toga u kojem kantonu ili entitetu žive.
Prema "Istraživanju šta građani i građanke misle o Ustavu BiH", koje je uradila Inicijativa "Građanke za ustavne promjene", da ovaj najvažniji dokument treba mijenjati i usavršavati ga, stava je 57,1% ispitanika/ca. Kao razloge za to su izdvojili da građani/ke imaju jednaku zdravstvenu i socijalnu zaštitu na teritoriji cijele BiH, kao i da se precizno definišu sva ljudska prava koja se štite.
Takođe, čak 71,4% ispitanika/ca smatra da Ustav BiH treba da sadrži afirmativne mjere kojima bi se otklonila neravnopravnost između žena i muškaraca.
Percepciju Ustava iz ženske perspektive trebalo bi zaista da posmatramo kao snažno zalaganje za promovisanje svih ljudskih prava, socijalne pravde i ravnopravnijeg i pravednijeg učešća žena i muškaraca u privatnom i javnom životu.
Dovoljno je da pogledamo žene oko nas, majke, sestre, drugarice, komšinice, kume i iskreno odgovorimo na pitanje:
Da li su one zaista ravnopravne i sve jednako pravno zaštićene?
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.