Jedu mi se šnenokle. Ozbiljno, strasno i neobuzdano. Danima. I to one starinske koje mirišu na hladnu vaniliju. Kakve je pravila moja baka. U mojoj blizini više ih niko ne pravi, a ja nisam nikad ni pokušala. Ali da mi neko sada donese šnenokle na vrata, ne bih ih pojela. Ne, nisam na dijeti. Ko je praznicima na dijeti, da ga vidim? Nešto potpuno drugo je u pitanju.
Praznici su. Misli su mi sjetnije, a osmijeh blag. Tih dana moje uspomene i mirisi iz djetinjstva sjede pored mene na kauču. Neprekidno. Srećom imamo baš ogroman kauč i stanemo svi, malo se poguramo, doduše. I grmovi crvenih ribizli, med u saću, malecki lila karanfili koji ludo mirišu dvorištem, šnenokle, sutlijaš sa cimetom, štrudla sa makom i narandžasta velika šolja sa bijelim tufnama puna bijele kafe. Sjedim u tom vremeplovu i divno je. Nasmijano i jako tiho istovremeno.
Pa dobro onda, što ne bih jela šnenokle? Kad ih toliko volim. Zato što neke ljubavi i doživljaji treba da ostanu u mislima zauvijek. To sam shvatila jednom davno. I to u cirkusu, naravno. Gdje drugo?
Jednom baš poodavno javlja mi se moj drug S. Uvijek me zove Miki, čak i sada kada se sretnemo svakih sto godina jer ne živi više ovdje. Beskrajno duhovit. Jedan od onih ljudi koji vas nasmijavaju prije nego što uopšte nešto kažu.
Miki, moram nešto da te pitam?! Ti si jedina osoba za to pitanje.
Mislim se šta li je sada.
Hoćeš ići sa mnom u cirkus? Kao iz topa pristajem.
S. kaže, uvijek sam obožavao cirkuse, ali glupo mi da idem sam. I odmah sam znao da ću tebe zvati. Ko bi me drugi bolje razumio.
Jesi ti uopšte vidjela da je u grad stigao cirkus? Nego šta nego sam vidjela. I mislila sam se da li da pokupim djecu iz komšiluka, pa da ih kao povedem u cirkus. Da ne idem sama. Nije to to. A odrasli uglavnom idu kao fol zbog djece. Kao što smo jednom moja prijateljica i ja vodile njenu kćerku da gleda crtani "Ledeno doba" u kino. Mala je, naravno, odmah zaspala jer je bila premalena za kino, a mi smo se baš zabavile.
I nađemo se S. i ja pred cirkuskom šatrom. Svi vode djecu za ruke. Mi se smijemo stojeći u piljevini. Ne treba nam kamuflaža. Nikada nismo bili talentovani za mimikriju.
Sve je bilo. I akrobate na trapezu. Krotitelj lavova, bijele pudlice koje trče ukrug. Živopisni jahači konja. Tigar koji skače kroz obruč u plamenu. I hodačica po žici sa malim svilenim kišobrančićem. Sve. I šećerna vuna koja mi se lijepila za prste dok ušećerene jabuke i pečeni kikiriki mirišu svuda oko nas. Preglasna muzika i dječija vriska.
Ali kada smo izašli samo smo se pogledali. I u isti glas rekli: "Ajmo negdje na viski. Treba nam nešto žestoko."
Jer nije to bio cirkus našeg djetinjstva. Nekako je djelovao puno manji. Životinje su djelovale nesretnije, a akrobate se nisu od srca smijale. Ni klovn nam nije bio zabavan. Stolice su nam bile neudobne, a ušećerene jabuke pretvrde. To nije više bilo to. Očekivali smo isti osjećaj kao kad smo bili klinci, ali taj osjećaj je ostao u djetinjstvu. Izgleda da smo ipak odrasli. I žao mi je što smo otišli tada u cirkus.
I zato ipak ne jedem šnenokle, možda nisu kao bakine. Zamantaće mi uspomene, a to ne volim. Ali pravo da vam kažem, "zuppa inglese" bi pomogla. To mogu uvijek. Ne znate šta je to? Turbo šnenokle na steroidima, pa još sa voćem. Malo liče na vintidž šnenokle, ali su totalno prenaglašene kako je i moderno. Svi smo se promijenili, pa i šnenokle.
I zato uspomene neka ostanu među uspomenama. Tamo im je lijepo i toplo. A ja ću udisati snove kao vazduh, otkrivati i živjeti neke nove dane i od njih praviti neke nove uspomene.
Jer što bi rekla Alisa iz Zemlje Čuda, ako je sve na svijetu besmisleno, šta vas sprečava da napravite bilo kakav smisao.
Dobra strana što se ne jedu šnenokle postoji.
Stojim neki dan pred velikim ogledalom, u helankama, spremna za pilates. Žmu prolazi ispred mene i kaže: "Eto te, ko Hajdi Klum". Podbočim se i ponosno pogledam u svoj odraz raščupane kose. I odjednom ukapiram da ga nisam pitala da ne misli na Hajdi Klum u onim njenim slavnim prečudnim kostimima za Noć Vještica? Ili ipak na svakodnevnu Hajdi?
Ali već je izašao iz kuće, odgovor neću saznati.
I samo da znate, imam najbrži vremeplov u kraju, ali ne iznajmljujem.
Lav ju
Chic Vanilica
Knjiga VANILICA U CIRKUSU je u prodaji u knjižarama "Kultura", "My book", kao i u "Bingo" marketima. Web shop www.mybook.ba
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
