Obrazovanje

Aleks Džon Mišel: Evropska košarka je kao umjetnost

Aleks Džon Mišel: Evropska košarka je kao umjetnost
Aleks Džon Mišel: Evropska košarka je kao umjetnost

Aleks Džon Mišel je mladi Amerikanac koji je odlučio da dio srednjoškolskog obrazovanja provede u Evropi.

"Dobio" je Banjaluku, koje će se zauvijek sjećati, ali ljubav prema košarci ga je odvela i u Basket 2000.

U grad na Vrbasu je došao preko "Yes abroad" programa, koji finansira američki Stejt department.

"Nisam birao grad, ali sam veoma srećan što sam došao u Banjaluku. Kada sam aplicirao za 'Yes abroad' program, rangirao sam 13 zemalja i BiH je bila moj prvi izbor, jer volim evropsku istoriju i to je najbolja sredina za košarku. Malo sam znao o zemlji, ali znao sam da je tu počeo Prvi svjetski rat", kaže Mišel.

Dodaje da su ga dobro prihvatili drugari i u Gimnaziji i u Basketu.

"Prihvaćen sam u školi, iako sam malo drugačiji. Nosim drugačiju odjeću i nisam navikao da je škola tako formalna, pa se malo izdvajam. Na basketu imam prijatelje i nadam se da je moja 'čudna' igra prihvaćena", priča Mišel.

Ovaj "drugačiji" momak rođen je 1999. u blizini San Franciska, gdje je odrastao, a posljednjih osam godina živi u Karmelu, turističkom gradu na plaži u centralnoj Kaliforniji. Spoj prirode i sporta za njega je idealna kombinacija. Kada je bio mlađi igrao je fudbal, surfuje, voli da trči...

"Cijelog života treniram košarku i većinu stvari koje znam naučio sam od oca, koji je bio sjajan košarkaš. Majka je lični trener za sportiste, tako sam učio o zdravlju i kako se radi naporno. Sanjam da zaigram u NBA ligi. Mislim da ako budem naporno trenirao narednih šest godina i uđem na dobar koledž, da imam šansu da zaigram profesionalno", kaže Amerikanac.

Cijeni mnoge košarkaše, ali jedan je poseban: "Divim se Denisu Rodmanu. On možda nije bio uzor i često je ulazio u neprilike, ali nije postojao i ne postoji kompetitivniji košarkaš u NBA. On je mogao da čuva bilo koga, uključujući Majkla Džordana."

Vjeruje da će mu banjalučki treneri pomoći da postane bolji igrač, a o košarci u SAD i BiH kaže: "U SAD igrači u mom uzrastu takmiče se samo za srednje škole zimi i ponekad igraju za klubove tokom proljeća. Naš srednjoškolski sistem je mnogo konkurentiji, u smislu rivalstva, i mnogo više ljudi dolazi na utakmice. U proljeće koledž treneri idu na velike turnire, na kojima se takmiče stotine timova u jednoj kategoriji. Na tim turnirima je zabavno, ali košarka koja se igra ovdje je daleko bolja za gledati, jer je osjećaj kao da se posmatra umjetnost, a ne sportsko takmičenje. U SAD se više fokusiramo na jačanje i postizanje forme, nego na osnove košarke. Ovdje nastojim da koristim te osnove kako bih poboljšao dribling i dodavanje."

Koliko će napredovati do povratka u Košarkaški klub Titan ostaje da se vidi, a u Basketu ističu da se Aleks veoma zalaže na treninzima i utakmicama.

Ukoliko ne postane novi Rodman, Mišel zna šta želi: "Želim da idem na košarkaški koledž ili na koledž za održavanje životne sredine. Jednog dana ću raditi vani, kao rendžer u parku ili nešto slično, jer ne bih mogao da radim u zatvorenom prostoru okružen Wi-Fi-jem i dosadnim ljudima."

Nedostaju mu surfanje, prijatelji i meksička hrana, ali ovdje je stekao nove prijatelje, ponešto i naučio, te upoznao kulturu i običaje. Neke stvari su mu neobične.

"Ljudi ovdje misle da ste ludi ako ne nosite kišobran ili papuče u kući. Jednom sam zaboravio kabanicu i starija dama me zaustavila i počela da viče: 'Da li pokušavaš da se ubiješ?' Takođe, ljudi su sjajni, opuštaju se i 'ubijaju' vrijeme u kafićima", kaže Aleks i završavam priču riječima:

"Mislim da će mi nevjerovatno iskustvo s ljudima i ljepote BiH promijeniti život i nikada neću zaboraviti boravak u ovoj zemlji. Iskustva koja sam doživio s nevjerovatnim ljudima su najbolja stvar koju sam dobio. Stekao sam prijatelje do kraja života i našao drugu porodicu."

Slobodno vrijeme

Učenički život u SAD i BiH imaju niz različitosti, a Mišel je otkrio neke.

"Učenici ovdje imaju mnogo više slobodnog vremena i mogu da istražuju ono što ih interesuje. Ali, moraju mnogo napornije da rade da bi se zaposlili ili da bi otišli na fakultet. U SAD ste prisiljeni da budete u školi od 7.30 do 15.20, imate mnogo zadaće, sporske aktivnosti su svakodnevne, a tu su i različite obaveze poput volontiranja", rekao je Mišel.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije