Ruski predsjednik Vladimir Putin naložio je gradonačelniku Moskve Sergeju Sobjanjinu da sruši sve "hruščovke“ - petospratnice iz pedesetih godina prošlog vijeka.
Kako prenose mediji, Putin je naložio da se na njihovom mjestu izgrade nove zgrade.
Mnoge „hruščovke“ su već srušene. Ostalo je još oko 7.500 takvih petospratnica. Procenjuje se da je reč o oko 25 miliona kvadratnih metara. U njima živi 1,6 miliona Moskovljana. Ipak, ljudi neće ostati na ulici. Gradske vlasti obećavaju da će oni dobiti nove stanove u istom dijelu grada u kojem su do sada živjeli.
Raseljavanje građana i masovno rušenje „hruščovki“ počelo je u Moskvi još krajem devedesetih godina, a urbanistički razvoj ruske prestonice se intenzivno nastavlja bez obzira na sankcije Zapada i ekonomsku krizu.
Program rušenja ovih nekvalitetnih petospratnica godinama se sprovodi po jednom te istom modelu: prvo se u komšiluku podižu zgrade u koje se Moskovljani preseljavaju, a potom se na njihovom mjestu zidaju nove, kvalitetne višespratnice.
Dosad je oko 160 hiljada moskovskih porodica prešlo iz starih „hruščovki“ u nove stanove.
"Hruščovke“ su građene posle Drugog svjetskog rata, za vreme Nikite Hruščova (po kome i nose ime), da bi se riješio urgentni problem obezbjeđivanja smještaja za milione ljudi, koji su se u to vrijeme masovno naseljavali u glavni grad ili zarad preseljenja onih porodica koje su do tada živjele u zajedničkim stanovima, popularno nazvanim „komunalke“.
Preseljenje iz "komunalki“ u vlastiti stan predstavljalo je spas i ogromnu sreću za sovjetske građane koji su do juče sa porodicom živjeli u jednom sobičku, a kuhinju i kupatilo dijelili sa ljudima sa kojima nemaju mnogo toga zajedničkog.
Jeftini stambeni blokovi sa "hruščovkama“ su gotovo nicali preko noći. Tanki zidovi od presvučenih glineno-betonskih panela, tijesne sobice, sićušne kuhinje i minijaturna kupatila u kojima se ni ruke ne mogu raširiti, od početka su bili predviđeni za rušenje.
Još prilikom gradnje bilo je planirano da se "hruščovke“ koriste samo 25 godina, i niko nije ni pomislio da će one preživjeti više od pola vijeka.
Svi stanovi u "hruščovkama“ su gotovo identični. To je možda najbolje opisano u sovjetskom filmu iz 1975. "Ironija sudbine“, koji Rusi već decenijama tradicionalno gledaju za Novu godinu.
Zaplet filma temelji se upravo na činjenici da su u sovjetsko vrijeme građeni tipski blokovi — zgrade u kojima je raspored prostorija u stanovima bio isti, imali su iste brave i ključeve, pa čak i nameštaj.
Glavni lik filma je mladić Ženja, koji po ustaljenom običaju sa prijateljima 31. decembra odlazi u banju (rusko parno kupatilo, nalik sauni) i obavještava ih da planira da se oženi. Prijatelji odlučuju da to proslave. Međutim, svi se toliko napiju da se junak filma greškom ukrca u avion za Lenjingrad, umjesto svog druga. Po dolasku, još uvek pijan, ne primjećuje da je u drugom gradu i taksisti kaže da ga vozi na adresu na kojoj u stvari živi u Moskvi. Ironijom sudbine, zgrada u istoimenoj Lenjingradskoj ulici izgleda identično kao njegova u Moskvi, ključ otvara bravu stana, raspored soba i namještaj su isti. Ženja po ulasku u tuđi stan pada u san, a budi se kada naiđe prava vlasnica — Nađa, koja ni ne sluti šta se dogodilo.
Ovaj film se smatra kultnim i jedan je od omiljenih među Rusima, jer prilično vjerno i duhovito oslikava realnost života u sovjetskim blokovima.
Inače, o potrebi da se „hruščovke“ zamjene počelo je da se govori još osamdesetih godina, ali je raspad Sovjetskog Saveza na duže vrijeme odložio rješavanje ovog problema.
Građevinari, deputati i ostala stručna javnost sada kažu da bi rekonstrukcija takvih zgrada bila promašena investicija i da bi to značilo „bacanje para nizvodno“, a ističu da je rušenje jedino rešenje.
Cijevima i instalacijama ne može da se priđe, izolacija je katastrofalna, zidovi su odavno u rupama ili su ispucali, balkoni samo što se nisu srušili. Osim toga, u tim zgradama nema lifta, što predstavlja problem invalidima, penzionerima i majkama sa malom djecom. Drugim riječima, nikakvo renoviranje ne bi pomoglo da se poprave uslovi života u takvim zdanjima.
Osim što će biti riješeno stambeno pitanje mnogih Moskovljana, to će značiti i kvalitetniji razvoj infrastrukture u tim naseljima — riješiće se pitanje parkinga, transportni problemi, izgradiće se nova dječja igrališta i parkovi.
Preseljenje građana biće finansirano većim dijelom iz gradskog budžeta, a dijelom će učestvovati i investitori.
(sputnik)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.