Preporučila bih knjigu koju sam pročitala prošle godine, ali će još dugo odzvanjati u meni, a riječ je o autobiografskom djelu Peti Smit "Just Kids".
Knjiga je predstavljena kao autobiografija odrastanja dvije umjetničke duše Peti Smit i Roberta Maplefora, koje se beskompromisno bave umjetnošću u koju vjeruju, te njihovom preživljavanju i borbi za opstanak u dekadentnoj, fatalnoj i nimalo jednostavnoj atmosferi s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih godina 20. vijeka u Njujorku. Godine 1967. Smit susreće kontroverznog fotografa Roberta Maplefora, s kojim ubrzo kreira intenzivno prijateljstvo koje je trajalo sve do njegove smrti 1989. godine, kada je umro od AIDS-a u 42. godini. Knjiga predstavlja jednu intimnu ispovijest o nesvakidašnjoj povezanosti ove dvije osobe. Tokom ovog književnog putovanja kroz njihovo prijateljstvo mi nismo u potpunosti sigurni da li su oni samo ljubavnici, ili pak srodne duše, ili najbolji prijatelji, ili sve skupa, unatoč tome što i pored toliko povezanosti oni uspijevaju ostati dosljedni sebi samima i ne odustati od individalnih ostvarenja. Ova knjiga nas prilično direktno i neopozivo podsjeća na neraskidivu vezu između ljubavi, umjetnosti, kulture i života. Svakako nešto čega bismo se, bar mi na ovim prostorima, trebali svakodnevno podsjećati.
Kad već govorimo o genijalnim pisanim djelima, nadovezaću se predstavom inspirisanom sjajnom knjigom. U pitanju je "Tajna džema od malina" mlade redateljice Selme Spahić, nastala po istoimenoj knjizi Karima Zaimovića. Pogledah je u SARTR-u prije nekoliko mjeseci i svakako da je jedna od onih predstava koje je neminovno pogledati više puta kako bi se uspio sagledati svaki aspekat iste, te u potpunosti je udahnuti i shvatiti. Zaimovićevo djelo je spoj genijalnog, beskrajno maštovitog, duhovitog i istovremeno društveno kritičkog.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.