Preporučiti knjigu gotovo je nemoguće, jer odveć davno kazano je da se o ukusima ne raspravlja.
Ogradiću se od izraza "preporučujem" i prosto vam otkriti koju sam to posljednju knjigu pročitala u "jednom dahu".
U pitanju je knjiga "Portret Dorijana Greja" engleskog pisca Oskara Vajlda. Samom piscu je za osnovu zapleta poslužila jedna stvarna anegdota iz 1884. godine.
Pisac je često navraćao u atelje slikara Bazila Vorda dok je radio portret izuzetno lijepog mladića (potonjeg Dorijana Greja). Ljepota mladića natjerala je pisca da kaže: "Šteta što će tako sjajno stvorenje ostariti!"
A slikar je dao neobičan odgovor: "Kako bi divno bilo kada bi on ostao ovakav kakav jeste, a da portret ostari umjesto njega!" Ovaj odgovor postaje temelj zapleta radnje samog romana. Junak romana vodi dvostruki život. Njegov sumnjivi život ne specifikuje se nikako u djelu, ali porok se oslikava na tajanstvenom portretu.
Roman je estetička kritika lažnog morala i jedan veliki esej o dekorativnoj umjetnosti.
Pisac nam predočava ideju da svaki čovjek treba biti individua za sebe, neponovljivo umjetničko djelo, baš kao i ova slika. Jezikom svojih junaka nam poručuje: "Biti dobar znači biti u skladu sa samim sobom."
Čitanje nikada nije izgubljeno vrijeme. Umjetnost je upravo priznanje da smo svi vječni: i pisac, predmet opisivanja, čitalac, nasmiješena prodavačica knjiga, pult za kojim stoji, kasa koja otkucava račun i vrijeme...
Ako sretnete Vajlda u šetnji papirnatim ulicama 19. vijeka, budite ljubazni i učinite mu dubok naklon u moje ime.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.