SARAJEVO - Praktični dio doktorskog umjetničkog projekta Dalibora Đukića iz Banjaluke, pod nazivom ''Igre, ciklus pjesama za sopran i kamerni orkestar'', izveden je u ponedjeljak u Velikoj sali, Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu.
Inače, Đukić će nakon odbrane praktičnog i teorijskog dijela rada postati prvi doktor kompozicije u Republici Srpskoj.
On je trenutno na završnoj godini doktorskih studija Fakulteta muzičke umjetnosti Univerziteta umjetnosti u Beogradu, u klasi profesora Srđana Hofmana.
Đukić se u razgovoru za "Nezavisne" osvrnuo na odbranu svog umjetničkog projekta i istakao da je kompozicija "Igre, za sopran i kamerni orkestar" ciklus pjesama u kojoj se ostvaruju različiti zvučni karakteri inspirisani nadrealističkom poezijom Vaska Pope.
"U tu svrhu sam iskoristio sedam pjesama iz ciklusa ''Igre'' Vaska Pope, prema sljedećem redosljedu: Pre igre, Klina, Žmure, Zavodnika, Lovca, Semena i Pepela", precizirao je Đukić i dodao je orkestrom dirigovao profesor Ognjen Bomoštar.
Pjesme su pisane za sopran i kamerni orkestar sačinjen od dvije flaute, oboe, dva klarineta, fagota, dvije trube, trombona, perkusioniste, klavira i manjeg gudačkog orkestra (pet prvih violina, četiri druge violine, tri viole, dva violončela i kontrabasa).
"Tekst Vaska Pope veoma je inspirativan za komponovanje iz više razloga, ali prvenstveno iz tog što se nadrealno u njegovoj poeziji dodiruje sa realnim, a realno bježi u nadrealno", rekao je Đukić i dodao da pjesnik "kao da miri dva poetska svijeta, čas ih približavajući, a čas udaljavajući jedan od drugog".
"Stih i ton nekada su činili neraskidivu cjelinu, a onda su se razdvojili i počeli da žive zasebnim životima kao poezija i muzika. Međutim, to nije kraj ove 'priče' ", ističe Đukić.
U ciklusu pjesama pod nazivom "Igre, za sopran i kamerni orkestar", Đukiću je namjera bila da stihovima savremenog srpskog pjesnika Vaska Pope, ''vrati'' njihovu izgubljenu melodiju.
Da podsjetimo, povod za koncert klasične muzike u junu 2009. godine u Banjaluci, bila je upravo prva simfonija RS, koju je komponovao tadašnji student kompozicije Dalibor Đukić.
Simfonija pod nazivom "Poema Afetuozo" nastala je kao rezultat zadatka koji je student Dalibor Đukić dobio od svog profesora Slobodana Atanackovića. Đukić je tada rekao da mu je stvaralački uzor bio Hajdn.
"Ugledao sam se prije svega na Hajdna koji je težio dramaturgiji i izražajnosti. Uvijek mi se sviđalo što je na početku imao jedan lagani stav, takozvani pezante, nakon kojeg bi slijedio alegro vivo ili u mom slučaju alegro afetuozo", naveo je tada u Banskom dvoru Đukić, dodavši da je na početku simfonije jedna tema iz folklornog miljea, dok su ostale iz slobodne mašte.
Đukić, koji je inače rođeni Banjalučanin, objasnio je za čitaoce "Nezavisnih" zašto nije bio u mogućnosti da prktični dio doktorkog rada izvede u svom rodnom gradu.
"Na Akademiji umjetnosti u Banjaluci nemamo još dovoljan broj izvođača, odnosno, instrumenata, za koje sam i pisao navedeno djelo. Dovđenje tih izvođača u grad na Vrbasu bi zahtijevalo mnogo više finansijskih sredstva", pojasnio je Đukić.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
