Vladana Ubiparipa (21) iz Banjaluke, iako je završio građevinsku školu i student je prve godine psihologije, muzika najviše zanima, pa je još kao dijete bio opčinjen muzičkim instrumentima iako nije znao svirati.
Sredinom prvog razreda srednje škole kupuje sebi gitaru i počinje ostvarivati muzički san, te se danas profesionalno bavi muzikom svirajući s bendom starogradske note. Priča nam kako je postao samouki muzičar i kako je došlo do toga da danas svira u jednom banjalučkom bendu.
"Nisam imao nikakvo znaje o muzici. Jednostavno sam kupio gitaru, sjeo za računar, uključio YouTube i Google i satima okidao žice. Mislim da su moji ukućani, pored sve tolerancije koju su imali, doživjeli nervni slom", kaže s osmijehom Vladan.
Kada je savladao osnove sviranja na gitari, pada mu još jedna ideja na pamet i poziva prijatelja harmonikaša da počnu zajedno nastupati, kako bi zaradili nešto novca. Mislio je da će sve biti lako, ali ipak nije išlo glatko.
Nakon nekoliko mjeseci zajedničke svirke napustio ga je drug jer je želio da krene u drugom pravcu. Igrom slučaja Vladan se pridružuje novonastalom ansamblu "La Campanella", koji izvodi starogradsku muziku.
"Što se tiče muzike i nastupa, počeo sam od nule, mala jeftina gitara i drugar s harmonikom, jeftinom, kafanica od 30 ljudi i 30 pjesama repertoara. Ideja o velikom ansamblu počela je tako što sam upoznao u jednom kafiću gdje sam radio kao konobar Vladimira Mijatovića, ali ubrzo i Bojana Janjetović i Ostoju Ševu, mlade momke koji su već osam godina svirali u Kulturno-umjetničkom društvu "Omarska" kao prateći orkestar. Željeli su da se bave i muzikom izvan KUD-a, a i sanjali su iste snove kao ja - da sviraju starogradsku muziku. Oni su osnovali anasambl 'La Campanella' 2012. godine, a ja sam im se pridružio tri mjeseca nakon osnivanja", priča nam Vladan.
Napravili su osnovnu muzičku četvorku, dvije harmonike, gitaru i makedonski goč, te krenuli u svirke.
"Na početku naših zajedničkih nastupa svako od nas je pravio greške. Uz mnogo truda i ljubavi prema muzici sve smo to preprodili i postali smo prepoznatljivi u gradu s velikim brojem numera", kaže Vladan.
Prve svirke zajedno počeli su svirati na privatnim feštama, na slavama prijatelja i slično, a prvi bakšiš bio im je 100 KM. Kako bi pronašli sebi gaže ovi muzičari raširili su među prijateljima priče da traže svirke, te išli neumorno od kafića do kafića, pitajući: "Dobar dan, treba li vam muzika?"
"Naš nastup obično traje tri-četiri sata. Naš auditorijum koji imamo je raznih životnih dobi, od mlađih koji traže ludu zabavu, do starijih koji traže dobru pjesmu, od srećnih koji traže veselje, do tužnih kojima treba pjesmom vidati rane", kaže Vladan te dodaje da su on i kolege iz benda inače veliki ljubitelji domaće kinematografije.
Vladan još dodaje da kada ima slobodnog vremena provodi ga s ocem baveći se pčelarstvom.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.