Nemojte me slikati bez mog druga, mog psa Ćire, on je sa mnom u mnogim trenucima bio, bile su česte riječi velikog banjalučkog vajara Slobodana Dragaša, koji je više volio Banjaluku nego što je Banjaluka ikad voljela njega...
I njegov Ćiro bio mu je, uz voljenu ženu, saputnik, čest drugar u maštarijama i strasnom radu, motao mu se oko nogu, crnom njuškom gurao njegovu ruku i tražio pauzu... Sjećajući se Dragaša i Ćire, sjetimo se da je umjetnička scena već punih pet godina bez ovog velikog umjetnika...
Pola decenije Dragaš ne "trese" scenu Banjaluke makar izrađujući WC šolje i poklanjajući ih čelnicima ili privlačeći mnogo onih romantičnih svojim "Ljubavnicima u ljubičastoj noći punog mjeseca"... Mogao je da stvara bilo gdje, ali on je odabrao baš "banjalučku prašinu i boju pomiješanu sa banjalučkim vazduhom"... Iako mnogo puta nije bio shvaćan...
Njegova djela, koja je većinom zavještao gradu, svjedoče o neprolaznosti njegovog talenta.
Izložbom legata "Mom gradu", koji je Dragaš testamentom zavještao svojoj Banjaluci, Muzej savremene umjetnosti Republike Srpske (MSU RS) već četiri godine čuva od zaborava omiljenog banjalučkog vajara i slikara.
Naime, od prve izložbe legata u muzeju, marta 2007. godine, izložba "Mom gradu" putuje po RS, te su je tako imali priliku vidjeti i u Ugljeviku, Srpcu, Mrkonjić Gradu, Gradišci, Novom Gradu, Foči i Derventi.
Postavkom Dragaševih djela, čineći ih dostupnim kako ljubiteljima njegovog opusa, tako i stručnoj javnosti, muzej njeguje i sjećanje na duh ovog umjetnika koji i dalje živi ne samo u uspomenama njegovih prijatelja, već i u srcima brojnih ljubitelja njegovog osebujnog stvaralaštva.
Slobodan Dragaš je rođen 1957. godine u Banjaluci. Školu primijenjenih umjetnosti završio je u Splitu 1978. godine, a Akademiju likovnih umjetnosti u Sarajevu 1982. godine, Odsjek vajarstva.
Osim slikarstvom i vajarstvom, bavio se i grafičkim dizajnom.
Vodio je vajarske kurseve, učestvovao u brojnim kolonijama i svojim pedagoškim angažovanjem uticao na mnoge mlade umjetnike. Preminuo je 29. marta 2006. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu, nakon dugogodišnje bolesti srca.
Dragaš će ostati upamćen i po tome što je služio mladim talentima i borio se za likovni identitet grada. Na Dragaševu inicijativu, njegovu tradiciju rada sa mladima nastavio je njegov prijatelj i akademski slikar Renato Rakić.
"Od kada je preminuo Dragaš, škola slikanja radi istim tempom. Od tada školu pohađa u prosjeku 50 đaka svakog mjeseca. Program obuhvata pripremni dio za upis na fakultete poput akademije umjetnosti, arhitektonsko-građevinskog i drugih srodnih odsjeka", rekao je Rakić.
Prema njegovim riječima, škola ima poseban program za mlade talente, a taj dio populacije je i najbitniji jer motivacija u pravo vrijeme sa adekvatnim i stručnim kadrom ostvaruje dobre rezultate.
"Preko 50 đaka ove škole studira na nabrojanim fakultetima, a neki od njih su i predavači. Sama ta činjenica dovoljno govori koliko je Dragaš uradio za ovo područje, motivisao i uticao na budućnost mladih. Ta ideja i dalje živi, a svakodnevo đaci rade u ateljeu Slobodana Dragaša", pojasnio je Rakić.
Koloniju organizuju njegovi prijatelji, a do sada su učestvovala 92 akademski obrazovana umjetnika. Djela izlažu i šalju poruku čovjeka koji je volio grad više od sebe.
"Fanatična borba za grad i razvoj kulture u Banjaluci odrazila se na njegovo zdravlje. Jedno je sigurno, atelje je poslije smrti iznjedrio desetine talenata, a posebno mi je drago što sam dio velike i zdrave ideje. Imao sam dobre mentore na Akademiji umjetnosti i to znanje i iskustvo primjenjujem u razvoju likovnog života mladih. Đaci su stekli naviku posjećivanja izložbi i likovnog opismenjavanja", zaključuje Rakić.
Miloš Šolaja, prijatelj i jedan od osnivača Fondacije "Slobodan Dragaš", naveo je da je mnogo primjera u ljudskoj istoriji koji su pokazali da su umjetnici napustili ovozemljaski život neshvaćeni i necijenjeni.
"Slobodan Dragaš je ostavio iza sebe višeznačno nasljedstvo. Svjestan sudnjeg časa, bogat svojom plimom ideja i stamen u duhu do posljednjeg časa je radio na tome da njegove ideje nadžive njega samog, da ostanu i drugima udahnu snažan vazduh umjetnosti", naveo je Šolaja.
Šolaja dodaje da su Dragaša nazivali vajarom, ali on je prije svega, naročito iznad svega, bio umjetnik koji je postavljao umjetnost na pijedestal one ljudske aktivnosti koja će oplemeniti život humanoida.
"Zbog svega, njegovo stvaralaštvo ne svodi se samo na kipove i slike koji kao stvaralčki akt jesu i ostaju najvidljiviji dio njegovog umjetničkog rada", smatra Šolaja. On je istakao da je Dragaš bio prvi diplomirani vajar u Banjaluci, pokrenuo je prvu banjalučku likovnu vajarsku koloniju, čiji je legat predat MSU RS.
Kolonija
Godine 1999. Slobodan Dragaš osnovao je likovnu i vajarsku koloniju "Krupa na Vrbasu" i još jednom pokazao volju za razvoj sredine u kojoj je živio. Na koloniji su dosad učestvovali brojni umjetnici iz zemlje i inostranstva. Poslije Dragaševe smrti grad je preuzeo koloniju, a skulpture koje su nastale na ovim kolonijama izložene su na zelenim površinama grada Banjaluka.
"Umjetnička kolonija 'Krupa na Vrbasu' održava se 'ovako ili onako' od 1999. godine. To je integrisani kulturni umjetički koncept, čiji je jedini kredo stvaralaštvo. Ne samo slikari, grafičari i vajari, već i pjesnici i književnici, majstori umjetničkih zanata, kreativci svih vrsta uvijek su dobro došli", napomenuo je Miloš Šolaja, slikarev prijatelj i jedan od osnivača Fondacije "Slobodan Dragaš".
Fondacija
Kako bi se sačuvala uspomena na najvoljenijeg banjalučkog vajara, osnovana je Fondacija "Slobodan Dragaš", koja snagom institucije omogućava da živi djelo onoga čije ime nosi, ne samo kao neponovljiv umjetnički sadržaj, već i kao duh okrenut stvaranju, ali i buntu protiv ukrućenosti i prazne forme, što i jeste suština Slobodana Dragaša.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.