Ne kaže se slučajno da su svi umjetnici pomalo "na svoju ruku", jer za neke od njih ova tvrdnja predstavlja suštu istinu, a one koji sumnjaju u njenu ispravnost veoma brzo i lako će se razuvjeriti kada saznaju šta je njihovim omiljenim i slavnim piscima predstavljalo muze.
Zaista je za nevjericu na šta su sve bili spremni pisci svjetskog glasa, a samo kako bi dobili potrebnu inspiraciju, te napisali neka od svojih najpriznatijih i najznačajnijih djela.
Američki novelista Džon Čiver radio je sve što i drugi ljudi, ali na sebi veoma svojstven način. Probudio bi se, obukao odjelo i otišao na posao, reklo bi se ništa neobično. Međutim, Čiver je ulazio u lift iz svog apartmana, spuštao se u podrum, skinuo odjeću, a zatim pisao svoja djela obučen samo u donji veš.
Gertruda Štajn, američka spisateljica koja je većinu svog života provela u Francuskoj, svoja najpoznatija prozna djela stvorila je sjedeći na suvozačevom mjestu, dok je njena sestra naokolo vozikala ford model T i obavljala sitne, svakodnevne poslove.
Poznati modernista Džejms Džojs obožavao je pisati dok je ležao u krevetu, a svoju bilježnicu je držao na stomaku. Za vrijeme stvaranja svojih kultnih djela uvijek je nosio bijele kapute, jer je bio slabovid, preciznije skoro slijep, pa su mu svijetle stvari reflektovale svjetlost i bitno mu pomagale. Ali, kada se Džojsu vid još više pogoršao, pisao je na kartonima pastelnim bojama.
Fridrih Šiler, njemački poeta i filozof, isključivo je pisao kasno naveče, a kako bi ostao budan uronio bi svoje lice u ledenu vodu. Takođe, na svom radnom stolu držao je mnoštvo jabuka, čiji ga je miris posebno motivisao.
Francuski pisac Aleksandar Dima insistirao je na tome da njegov opus bude podijeljen po bojama. Tako je plava boja bila rezervisana za fikciju, roza za članke, dok je žuta bila namijenjena poeziji.
Demosten, najveći i najpoznatiji orator Stare Grčke, imao je vrlo čudnu taktiku, koja ga je tjerala na neumorni rad. Naime, on bi obrijao samo jednu polovinu glave, kako od sramote ne bi napuštao kuću, te bi u tom periodu bez prestanka radio.
Opšte je poznato da je jedan od najmarljivijih pisaca bio upravo Onore de Balzak. Ustajao bi iz kreveta u jedan čas ujutro, pisao sedam narednih sati, a zatim bi u osam otišao na spavanje. Probudio bi se u pola deset i pisao sve do 16 časova. Tek od 16 do 18 časova uzimao je pauzu, kako bi obavio telefonske razgovore ili posjetio prijatelje. Kada se sve ovo ima u vidu, ni najmanje ne čudi činjenica da je znao popiti i po 50 šoljica kafe dnevno.
Dalje, slavni Franc Kafka je vježbao potpuno go ispred prozora, kako bi održavao svoj um svježim.
Slično je činio i francuski pisac i pjesnik Viktor Igo. Naime, kada god bi se osjećao ometeno ili ostao bez koncentracije, Igo bi sa sebe skinuo svu odjeću kako bi bio posve sam s olovkom i papirom.
Ni Oskar Vajld nije previše obraćao pažnju na pravila, pa ga ni najmanje nisu pogađala tuđa mišljenja. U vezi s tim postoji i priča da je jednom prilikom prošetao ulicom rodnog Dablina s rakom na povocu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.