Umjetnički projekat u kojem velike crne table postavljene na napuštenim zgradama pozivaju prolaznike da dovrše rečenicu "Prije nego što umrem želim da...", nastao u Sjedinjenim Američkim Državama, postao je fenomen koji se širi u svijetu.
Odgovori na ovo pitanje, neki duboki, neki smiješni, neki obični, napisani su kredom na linijama povučenim poslije početka ove rečenice.
"Prije nego što umrem želim da moj otac bude ponosan na mene, želim da je još jednom zagrlim, želim da budem srećan, želim da vidim Italiju", neke su od poruka koje su ljudi ispisali na crno obojenim zidovima napuštenih zgrada.
Projekat "Before I Die/Prije nego što umrem" pokrenula je Kendi Čang, američka umjetnica 2011. godine kada je postavila prvu tablu na napuštenoj kući u Nju Orleansu.
Sličnih projekata koji pozivaju građane da izraze ono što misle i osjećaju kroz ovaj vid umjetnosti bilo je i u Banjaluci. Nedavno je organizovan "Inside Out Project Banjaluka", koji ima za cilj da građani ekspresijom lica izraze svoje kritičko mišljenje na određenu temu.
Teodora Došen, koordinator ovog projekta navela je da je dobro da se dešavaju ovakve stvari, jer ljudi smatraju da je umjetnost namijenjena određenom krugu.
"No, upravo kroz ovakve projekte je vidljivo da ona pripada svima i da svi mogu da je konzumiraju bilo kada i bilo gdje. Uvijek sam za to da se radi nešto zanimljivo što će privući što više ljudi, ali i dati im priliku da izraze svoje mišljenje", navela je Došenova.
Zid pored banjalučkog Doma omladine jedno vrijeme je bio pretvoren u uličnu galeriju "Street Zine" gdje su bili izloženi radovi kako umjetnika iz naše, tako i iz zemalja regiona, a cilj organizatora Udruženja anonimnih artista (UAA) je bio da pokažu da je umjetnost javna i da može postojati na ulici.
Ljudi završavaju rečenicu "Prije nego što umrem želim da..." postavljenu na napuštenim zgradama
Aleksandar Živanić iz ovog udruženja takođe smatra da ovakvi projekti imaju samo pozitivne strane, a projekat "Before I Die…" ima još jednu prednost u odnosu na ostale ove vrste, jer je interaktivan.
Od osnivanja projekta "Prije nego što umrem…" napravljeno je više od 400 takvih ploča u SAD i više od 60 u drugim zemljama, uključujući Kazahstan, Meksiko, Irak, Haiti, Južnu Koreju, Južnu Afriku.
"Prije nego što umrem... želim da jedem više svega, da vratim svoju ženu, da usporim na trenutak i možda čak stanem", piše u tim porukama.
Zanimljivo je da ljudi različite starosti i statusa zastaju da nešto napišu na zidu zgrada gdje su okačene ove ploče.
"Prije nego što umrem želio bih da vidim lijek za autizam... da pustim brkove, da se odviknem od droge, da budem srećan kad god i gdje god, da istrčim Bostonski marathon, da promijenim nečiji život", pisali su ljudi.
Ujetnica Kendi Čang, koja je došla na ideju da pokrene ovaj projekat, priznala je da je prvi zid napravila inspirisana gubitkom voljene osobe.
"To je poštena mješavina čežnje, nemira, radosti, bola, zahvalnosti, nesigurnosti i čuđenja koja se može naći u svakoj zajednici. To je kao kolektivna terapija na javnom mjestu", istakla je ona. Ona je, između ostalog, napisala da bi željela da "uživa na više mjesta sa voljenim ljudima" i da "oživi neki grad duhova".
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.