Crkva svetog Ante Padovanskog na Bistriku u Sarajevu, čiju su izgradnju inicirali i finansirali franjevci, a projektovao vrhunski arhitekta Josip Vancaš, predstavlja istinski biser arhitekture. Specifična je i po tome što se u njoj, pored katolika, na svoj način pomole i ostave nešto novca i muslimani i pravoslavci. Crkva je građena od 1912. do 1913. godine, a blagoslov novosagrađenog katoličkog molitvenog hrama je uslijedio 1914. godine. Pripreme za njenu gradnju su trajale godinama. Prije nje na istom mjestu je postojala skromna crkva od drveta.
"Na ovom mjestu gdje je sada crkva svetog Ante Padovanskog nalazila se skromna crkva, kako po arhitekturi, tako i po načinu gradnje. Ona je imala samo kamene temelje, na kojima je bila drvena konstrukcija. U sklopu konstrukcije crkva je bila urađena od čerpića (nepečene glina). Bila je duga 18 metara i devet metara široka, imala toranj, sakristiju, a nad glavnim ulaznim vratima mali drveni tornjić sa dva zvona", kazuje nam naš domaćin fra Marijan Karaula, gvardijan franjevačkog samostana svetog Ante, koji se nalazi odmah uz crkvu i sagrađen je 1894. godine.
Karaula nam objašnjava da je pomenuta mala crkva bila sagrađena 1881. godine.
"I u to vrijeme to je bila jedina katolička crkva u Sarajevu, kada se ponovo uspostavlja crkvena hijerarhija. U Sarajevo dolazi biskup Josip Stadler i upravo u toj crkvici, koju su sagradili franjevci, postavljen je za bosanskog nadbiskupa. Franjevci su mu ju spremno ustupili i povukli se iz crkve", priča nam gvardijan Karaula.
Kaže da je crkva trajala nekih tridesetak godina.
"Ta mala, neugledna, skromna crkva, koja je 'živjela' vrlo malo, nekih tridesetak godina, bila je na neki način prva katedrala u Bosni i Hercegovini. Nekoliko je puta bila zatvarana jer je prijetila opasnost da se sruši. Ali, istodobno dok je ta crkva funkcionirala, egzistirala, fratri su radili na tome da podignu novu crkvu. Činili su to tako što su se pripremali i postavili su odbor za gradnju koji je godinama djelovao", kazuje fra Marijan Karaula i dodaje:
"Ova crkva koju danas vidimo, u vanjskim gabaritima, koja je duga 31,20 i široka 18,50 metara, je bila izgrađena za svega četiri-pet mjeseci 1912. godine. Međutim, toranj, koji je blizu 50 metara visok, trebalo je posebno graditi i posebno učvrstiti. To je bilo osjetljivije i gradnja se razvukla do 1914. godine", govori Karaula.
Objašnjava da je još jedan detalj odgodio završetak radova.
"To je bila dogradnja trećeg kata na samostanu u kojem je bila smještena Franjevačka bogoslovija. Kako je rastao broj studenata nedostajalo je prostorija za njihov smještaj. Onda su fratri odlučili nadograditi treći kat i to 1969. godine. Ostavili su po strani dovršetak crkve jer je ovo bilo nužnije", priča nam fra Marijan Karaula.
Govoreći o crkvi pojašnjava da su u Odbor pobožnog društva za gradnju nove crkve svetog Ante, koji je osnovan 1903. godine, bili učlanjeni najpoznatiji ljudi u Sarajevu, koji su sve pripremali za gradnju i sakupljali novac.
"Kao što je poznato, crkvu je u neogotskom stilu projektirao arhitekta Josip Vancaš. Ako se govori o zanimljivostima, karakteristikama, značajnostima, mislim da je ovo jedina crkva u Sarajevu koja je čitav dan otvorena. Drugo, u nju svakodnevno netko dolazi. Nema svoje pripadajuće vjernike, dolaze članovi svih sarajevskih župa. Ali osim katolika dolaze i pravoslavci i muslimani", priča nam Karaula i dodaje:
"Dolaze na način kako su navikli. Ulaze i mole se kako je u njihovoj tradiciji. Imaju neko svoje iskustvo s pomoći svetog Ante. Štuju ga i vjeruju da im može pomoći. Jedina crkva svih Sarajlija. Crkva ima jedan zvonik i četiri zvona, od kojih je jedno teško preko četiri tone", ispričao nam je fra Marijan Karaula tokom našeg obilaska crkve svetog Ante Padovanskog na Bistriku u Sarajevu.
Crkva je sagrađena od kamena i izuzetno je krasi upravo toranj koji je visok preko 40 metara. Svojom bogatom dekorativnoplastičnom obradom naročito se ističe balkonska galerija zvonika s formama cvjetne gotike. Na ulazu u crkvu su dvokrilna hrastova vrata, dok je pod crkve od mermera.
Unutrašnjost crkve krasi mnoštvo umjetnina.
"Svakom ko prvi put zaviri, pogleda crkvu, primijetiće mnoštvo umjetnina, djela značajnijih, uglavnom hrvatskih autora. Svakako najvrednija djela su vitraji (oslikana stakla), koji se dijele u dvije cjeline. To su 'Povijest Kristova života' i 'Stvaranje'. Vitraji su djela jednog od značajnijih hrvatskih umjetnika, pokojnog Ive Dulčića iz Dubrovnika", priča nam Karaula i pokazuje upravo te vitraje, koji su, kaže, u određenoj mjeri stradali od gelera u prošlom ratu, ali su ih uspjeli sanirati.
"Autor mnoštva djela u crkvi je sarajevskih kipar, umjetnik koji je sedamdesetih godina vodio obnovu crkve, pokojni Zdenko Grgić. Vrijedno bi bilo istaknuti i sliku iza oltara, koja je djelo zagrebačkog umjetnika Đure Sedera, koja se razlikuje od uobičajenih slika 'Posljednje večere'. Dok smo na slikama s tom temom do sada navikli vidjeti Isusa sa 12 muškaraca, odraslih osoba, ovdje je puno više osoba. Tu vidimo i muške i ženske, odrasle i djecu. Poruka je da smo svi pozvani na tu večeru s Isusom", pojašnjava nam Karaula.
Kazuje nam da u ratu crkva nijednom nije bila direktno pogođena granatama.
"Istina, padale su vrlo blizu, gdje su geleri oštećivali zgradu, vanjsku fasadu i vitraje. Što se tiče samostana, on je barem 12 puta bio pogođen. Tragovi granata su još vidljivi. U svojoj povijesti zadnjih 40 godina crkva je tri-četiri puta bila obnavljana. Prije dvije godine, kada je okrečeno, promijenjene su elektroinstalacije", govori nam Karaula.
S ponosom na pokazuje na orgulje, koje su iz 1925. godine, ali i kasicu u kojoj hodočasnici ostavljaju novac.
"Vjernici dođu, kao što sam rekao raznih vjera, pomole se, ostave u kasicu nešto novca. Nije to puno, ali kada svakog 1. je otvorimo i mi nešto dodamo i novac podijelimo sedamdesetak obitelji. Ne gleda se ni ime ni prezime, već kome je najpotrebnije. Posnosni smo na to", kazao nam je na kraju naše posjete fra Marijan Karaula, gvardijan franjevačkog samostana svetog Ante u Sarajevu.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.