Skoro dvije godine bjesni rat u Jemenu, gdje su se sukobile pobunjeničke snage, ekstremističke grupe i Vladine snage.
Za većinu stanovnika Jemena koji žive u ruralnim područjima, daleko od ratnog razaranja, život i dalje teče normalno, a rat skoro da i nema uticaja na njih.
Jedna takva mirna oaza nalazi se u selima na planini Dalamlam, na zapadu Jemena, gdje je nedavno boravio Abduljaber Zejad, fotograf Rojtersa, čiju priču prenosi američki magazine "The Atlantic".
U ovim selima stanovnici žive kako su to činili njihovi preci vijekovima unazad.
Žive u prilično izolovanim područjima, a do prvog naseljenog mjesta imaju skoro osam sati hoda. Odavno naviknuti na život bez struje i tekuće vode, oni skoro i ne znaju da posljednje dvije godine u njihovoj zemlji bjesni rat. Zapravo, čak i ako znaju, ne obaziru se na to, jer su ratna područja prilično daleko.
Stanovnici ovih planinskih sela uglavnom koriste ognjišta, gdje spremaju hranu, a čim padne prvi mrak svi odlaze na spavanje.
Prvi zraci Sunca su im znak da moraju ustati i otići da rade u polja. Osim smjenjivanja dana i noći, oni nemaju bilo kakav drugi pojam o vremenu.
Ipak, da ne bi sve zvučalo idilično, seljani svjedoče kako se svakodnevno bore za preživljavanje, jer u selu nemaju sve neophodne namirnice.
"Uprkos teškom životu, mi i dalje ostajemo ovdje, ne želimo da napuštamo naša sela", kaže Mohamed Jahja, 65godišnji seljanin.
Do osnovnih namirnica koje nabavljaju van sela uglavnom dolaze žičarama, a kada treba da dovezu namirnice, uglavnom koriste magarce, za manji teret i žičare.
Zanimljivo je da je žičara i jedina veza između dva sela, koja se nalaze na različitim planinskim vrhovima.
Žičara se sastoji od stare metalne kutije u koju jedva sjednu, a zatim se tako prebacuju do drugog sela ili do podnožja planine.
Ovim putem svakodnevno ide i Madžid Abdulah al Ajaši (14), koji robu iz podnožja nosi u svoje selo.
"Stalno me bole leđa, ali nemamo drugog izbora, jer žičara nije toliko jaka da bi izdržala taj teret i mogla bi čak da padne", kaže on.
I dok je poljoprivreda glavna za preživljavanje, ovaj kraj je poznat i po pčelarstvu, tako da je njihov med izuzetno popularan u Jemenu, ali i šire.
Mohamed Jahja Hajdar (65) kaže da sve ima svoje razloge.
Izolovanost od ostatka svijeta je uticala na seljane, pa su čak i svoju specifičnu arhitekturu osmislili zarad lakšeg preživljavanja.
Kuće su izgrađene od kamena, a u stijenama su iskopani bazeni, gdje se skuplja kišnica, koju koriste za piće i kuvanje.
Neki bazeni koji se više ne koriste sada predstavljaju izvor radosti za djecu, koja se u njima kupaju.
I dok ova mirna oaza ima svojih prednosti, najveći problem predstavlja kada neko od seljana treba da ode kod doktora, jer su prve klinike prilično udaljene.
To predstavlja rizik i za trudnice u selu, jer ih seljani moraju nositi na nosilima najmanje osam sati do prvog porodilišta, što može imati ozbiljne komplikacije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
