Putovanje

Misteriozna mjesta na planeti

Misteriozna mjesta na planeti
Foto: N.N. | Misteriozna mjesta na planeti
N.N.

.

RIJEKA KOJA KLJUČA

"Rijeka koja ključa na sunčevoj toploti" ili Šanajtimpiška na jeziku lokalnog stanovništva, nalazi se u regiji Majantuajaku, u Peruu. Ova misteriozna rijeka u srcu Amazonije duga je 6,5 kilometara, a voda u njoj toliko je vruća da ključa.

Šanajtimpiška je dugo smatrana legendom, a kada je naučnik Andres Ruzo čuo za nju, pomislio je da je fenomen koji jednostavno ne može da postoji. Mislio je da za tako nešto treba ogromna količina geotermalne toplote, a područje Amazonije je veoma daleko od aktivnih vulkana. No, onda je Ruzo odlučio da ključajuću rijeku vidi sopstvenim očima.

Ubrzo je otkrio kipuću rijeku u blizini svetog ljekovitog područja naroda Ashaninka.

Na najširem dijelu, rijeka je široka oko 25 metara i duboka oko 6 metara. Voda je dovoljno vruća da biste mogli napraviti čaj, a na nekim mjestima doslovno ključa.

"Da sam uronio ruku u vodu, dobio bih opekotine trećeg stepena. Da upadnem u rijeku, to bi me sigurno ubilo", rekao je Ruzo.

Rijeka kuva zbog pukotine u stijeni koja se nalazi ispod. Baš kao što mi imamo toplu krv koja teče kroz naše žile, tako i Zemlja ima vruću vodu koja teče kroz njene pukotine i rascjepe. Kad te Zemljine arterije dospiju na površinu, dolazi do geotermalnih pojava: isparavanja, vrućih izvora ili, u ovom slučaju, kipuće rijeke.

"Vidio sam kako su razne vrste životinja upale u rijeku, a ono što me je šokiralo je da je proces uvijek isti", rekao je Ruzo te dodao kako su životinje pokušavale da isplivaju, ali bi im se meso "skuvalo" na kostima, toliko je voda vrela.

BUNAR KOJI SVE PRETVARA U KAMEN

Na obali rijeke Nid, kraj Nersboroa u Engleskoj, nalazi se ukleti bunar, čija voda sve što upadne u nju pretvara u kamen. Mještani vijekovima vjeruju da je bunar uklet i kažu da se to vidi i po zidu koji ga okružuje, jer izgleda kao velika lobanja.

A radoznali avanturisti često u bunaru ostavljaju razne predmete – bicikle, lance, medvjediće  koji se stvarno okamenjuju. Najstariji zapis o bunaru je iz 1538, kada se vjerovalo da je voda iz bunara ljekovita.

Lokalna legenda kaže da je u pećini bunara rođena Ursula Sauthejl, poznatija kao Majka Šipton, kćerka lokalne prostitutke. Djevojka je bila toliko ružna da se vjerovalo da joj je otac sam đavo. Kasnije se pričalo da je imala natprirodne moći i da je proricala budućnost. Navodno je predvidjela poraz španske armade 1588, veliki požar u Londonu 1666. godine i pronalazak telefona.

Bunar je tek u 17. vijeku postao turistička atrakcija. Ipak, moderna nauka je zaključila da se u vodi nalazi visoka koncentracija minerala koji stvaraju ogrtač oko predmeta. Takođe, voda je zabranjena za piće zbog prevelike količine kalcita.

VJEČNA OLUJA U VENECUELI

Između 140 i 160 dana u godini po 10 sati uzastopno, iznad mjesta gdje se rijeka Katatumbo ulijeva u jezero Marakaibo, u Venecueli, na nebu se dešava spektakularni prizor, u kojem munje udare i do 280 puta za samo jedan sat.

Poznata kao "Relampago del Catatumbo", ova oluja se dešava vječno, to jest, koliko god seže ljudsko sjećanje.

O oluji je pisano čak i 1597. godine u pjesmi "Dragontea", pjesnika Lopea de Vege. De Vega u pjesmi piše o vojsci koja je pokušala zauzeti grad Marakaibo 1595. godine, i naravno, o snažnim munjama koje su stalno obasjavale vojsku i tako odale njen položaj braniocima grada. Sličan scenario desio se i 24. jula 1823. godine, kada su munje tokom Venecuelanskog građanskog rata obasjale i odale pozicije španskih ratnih brodova. Munje koje ova oluja proizvodi su vidljive sa daljine od oko 400 kilometara, i toliko su pouzdane da se koriste kao pomoć u navigaciji brodova, a poznate su među mornarima i kao "Marakaibo svjetionik". Ono što je posebno zanimljivo jeste da se ova oluja gotovo i ne čuje.

Još je nepoznato zašto se baš na ovom području dešava ovakav redovni prirodni fenomen. Jedna od teorija sugeriše da se jonizirani metan diže iz Katatumbo rijeke te se sastaje s olujnim oblacima koji dolaze s Anda i na taj način stvara savršen uslov za oluju.

Sa ukupno oko 1,2 miliona munja godišnje, smatra se da je "Relampago del Catatumbo" najveći proizvođač ozona na svijetu. Kada se munje probijaju kroz vazduh, one proizvode azotni oksid, koji sunce razbija i pretvara u ozon. Nejasno je, međutim, hoće li ove molekule ikada završiti u zaštitnom ozonskom omotaču visoko iznad naše čudesne planete.

JEZERO KOJE MIJENJA BOJU

Misteriozno Plavo jezero nalazi se na lijevoj obali rijeke Bieigava, jugoistočno od grada Biei na Hokaidu, u Japanu, oko 2,5 km od Platinum izvora u podnožju planine Tokači.

Jezero je dobilo ime po neprirodnoj plavoj boji svoje vode. Sa elegantnim deblima drveća koja praktično rastu iz jezera, ova voda ima očaravajuću, nadrealnu atmosferu.

Plavo jezero je zapravo vještačko jezero. Plava boja jezera nikada nije u potpunosti objašnjena, ali se pripisuje prisustvu aluminijumhidroksida u vodi. Aluminijumhidroksid reflektuje kraće talasne dužine plave svjetlosti na sličan način na koji se to dešava u zemljinoj atmosferi.

Boja jezera mijenja se u zavisnosti od ugla gledanja u vodu, kao i od doba dana. Iako boja izgleda plavo kada se gleda u jezero, u njoj nije pronađen trag supstance koja bi mogla da je oboji.

Pitoreskni gradić Biei godinama je bio popularan među turistima, ali mu je Plavo jezero donijelo globalnu slavu tek pošto je "Apple" uključio fotografiju ovog jezera akvamarin boje u svoj operativni sistem OS X Mountain Lion.

VULKAN KOJI IZBACUJE PLAVU LAVU

Indonežanski vulkan Kava Ijen izdvaja se od drugih vulkana na Zemlji i drugim planetama u Sunčevom sistemu. Naime, iako zvuči nevjerovatno, vulkan koji je fotografisao Reuben Vu izbacuje lavu plave boje, a razlog tome je jednostavna hemija.

Vulkani dolaze u raznim destruktivnim oblicima. Od Kilaue, koji svoju lavu izbacuje kroz duge periode i veoma sporo, preko Fudžija, koji spava vijekovima prije nego što eksplodira uzrokujući kataklizmu, pa do vulkana na Jupiterovom mjesecu, čiji stubovi erupcije dosežu visinu i do 500 kilometara.

U svim ovim slučajevima boja lave je pretežno narandžastocrvena.

Lava ispušta veliku količinu toplotne energije. Termalna radijacija lavi daje njene karakteristične boje, ali ukoliko lava izgara određeni materijal, može doći do blage ili radikalne promjene. A lava iz vulkana Kava Ijen "konzumira" sumpor, koji joj daje plavu boju.

Molimo vas da vaša iskustva i zapažanja prilikom korištenja aplikacije za komentarisanje podijelite sa nama.

Komentari: 0

Pošaljite komentar

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije