Svaka svjetska metropola lijepa je na neki svoj način. Ono što krasi London, britansku prijestonicu i viktorijansku ljepoticu na obalama Temze je skoro savršen spoj istorijskih građevina i moderne arhitekture.
Jedna od najpoznatijih građevina, ne samo u Londonu nego u cijelom Ujedinjenom Kraljevstvu, je Vestminsterska opatija. Ova veličanstvena građevina je porodično molitveno mjesto britanske kraljice, ali i mnogo više od toga - u toj građevini krunisani su svi engleski i britanski kraljevi, još od Vilijama Osvajača, daleke 1066. godine. Nigdje kao na ovom mjestu nije bolje vidljiva cijela britanska istorija još od normanske invazije u ranom XI vijeku.
Prva opatija na ovom mjestu izgrađena je 960. godine, a posvećena je Edvardu Ispovjedniku 1065. godine, engleskom kralju, koji je za Britance nešto slično što su Sveti Sava i Stefan Nemanja za Srbe.
Moram priznati da sam se neko vrijeme kolebao da li da posjetim opatiju. Iako za Britance cijena ulaznice od 18 funti nije toliko visoka, za bh. prilike cijena od 45 maraka i nije baš beznačajna. Ipak, nisam se pokajao što sam otišao - ova građevina je jedan od najimpresivnijih objekata koji sam ikad posjetio.
U opatiju ulazite na bočni ulaz, na kojem se nalaze sjeverna vrata. Sa vaše lijeve strane ostaje Big Ben i Vestminsterska palata, zgrada britanskog parlamenta koji se sastoji od Donjeg doma i Kuće lordova, sagrađena krajem 18. vijeka. Vestminsterska palata je dimenzijama i oblikom vjerovatno jedna od najimpresivnijih građevina u Londonu.
BIG BEN: Inače, zanimljivo je da je ime Big Ben u stvari naziv za glavno zvono u tornju, koji se, inače, zove Elizabetin toranj, po kraljici Elizabeti I. Iako smo, kao gosti britanske vlade, imali privilegiju da obiđemo zgradu parlamenta, u Elizabetin toranj, odnosno Big Ben, nismo mogli - tamo pravo pristupa imaju samo britanski državljani i to samo uz pratnju parlamentarca iz njihove matične izborne jedinice.
Nakon ulaska u Vestminstersku opatiju, stičete utisak o tome koliko je zapravo opatija ogromna iako se izvana to baš i ne čini. Istorijski, najzanimljivija prostorija je Čapter haus - mjesto koje ima neobično važnu simboličnu vrijednost za Evropu, ali i za cijeli svijet. Ta mala i neugledna prostorija je dom prvog modernog parlamenta u svijetu. Na tom mjestu se od 13. vijeka okupljaju kralj i "komoni" - u prevodu "obični građani", prvi narodni poslanici, kako bi zajedno donosili odluke.
Kasnije je parlament preseljen preko puta, u staru Vestminstersku palatu, koja je stajala na mjestu gdje je kasnije izgrađena nova. Iako je u Čapter hausu kralj redovno vijećao sa poslanicima, u današnjem parlamentu britanskoj kraljici je zabranjen ulaz u Donji dom, gdje se sastaju narodni poslanici - komoni. To potiče još iz vremena kralja Čarlsa I, koji je 4. januara 1642. nenajavljen ušao u Donji dom i zatražio da mu predaju petoricu komona koje je optužio za izdaju države. Taj događaj bio je povod za građanski rat i stvaranje Kromvelove republike, a svoj čin kralj je platio životom - pogubljen je odsijecanjem glave.
PARLAMENTARNA MONARHIJA: Danas, kada kraljica ulazi u parlament na početku svake legislativne godine, Donji dom joj demonstrativno zalupi vrata. Time se podsjeća na čin kralja Čarlsa i ujedno simbolično pokazuje da narodni poslanici račune ne polažu kraljici nego britanskom narodu koji ih je izabrao. Nakon što joj zalupe vrata, kraljičin predstavnik pokuca tri puta i zamoli komone da izađu i pređu u Dom lordova, u drugi dio zgrade kako bi saslušali kraljičin govor. Iako je ovaj gest danas samo simboličan, njim se pokazuje jedno od najvažnijih britanskih nasljeđa - da je Velika Britanija suštinska parlamentarna monarhija.
Najvažniji britanski kraljevi sahranjeni su u opatiji, a najvažniji od svih je grob Edvarda Ispovjednika, koji je danas svetište Anglikanske crkve. Tu nam je ukazana velika čast - iako je zatvoreno za turiste, mi smo dobili priliku da se popnemo do samog svetišta i molimo da nas sveti Edvard zastupa pred Bogom. Anglikanski sveštenik nam je nakon molitve objasnio da je suština u tome da se sveti Edvard, kojeg Britanci smatraju najvećim svetiteljem, moli Bogu za one koji dolaze na njegovo svetište.
Kada sam mu objasnio odakle dolazim i da potičem iz pravoslavne crkve, upriličio nam je dodatnu čast - dobili smo posebnu turu u dijelove opatije iza crvene trake, gdje turisti nemaju pristup.
PRAVOSLAVNE IKONE: Nakon mini-obilaska odveo nas je na glavni, zapadni ulaz u katedralu i s ponosom pokazao dvije pravoslavne ikone na malom pravoslavnom oltaru. To je ulaz na koji kraljica ulazi u opatiju i te dvije pravoslavne ikone su prva stvar koja se vidi dok se kreće uzanim prolazom ka sakrarijumu - mjestu na kojem se krunišu britanski monarsi.
Anglikanski sveštenik ponudio mi je svijeću koju sam zapalio po pravoslavnom obredu i to je cijeloj atmosferi dalo jednu dodatnu draž - stajati ispred pravoslavne ikone u anglikanskoj crkvi pod direktnom jurizdikcijom britanskog monarha.
Osim u Donji dom parlamenta, britanski monarh simbolično nema pristupa na još jedno mjesto ako se prethodno ne najavi - u stari "Siti", dio srednjovjekovnog Londona nekoliko kilometara dalje uzvodno uz Temzu.
Tu se i danas nalaze rekonsturisani ostaci starog londonskog tornja, kao i predivni srednjovjekovni Tauer bridž (Tower Bridge), uz Big Ben jedan od vjerovatno najčešćih londonskih motiva na razglednicama i suvenirima.
Ovih dana se tu obilježava stogodišnjica Prvog svjetskog rata, a na površini ispred tornja postavljeno je 888.246 malih plastičnih makova - za svakog britanskog vojnika poginulog u tom ratu po jedan.
To mjesto vrvi od turista i posjetilaca koji dolaze da odaju počast stradalima u ratu i da posmatraju svakodnevne svečanosti koje su se tu održavale tim povodom. Veličanstveno je bilo gledati na desetine hiljada ljudi koji u tišini stoje i sjećaju se stradalih vojnika, bez obzira na vremenske prilike. Bilo da pada kiša ili da grije sunce - to posebno mjesto je puno ljudi.
U narednim brojevima "Nezavisnih" nastavićemo našu priču o Londonu, a govorićemo i o britanskom političkom sistemu i možda uvidjeti da BiH nije jedina zemlja koja ima komplikovano i na neki način nedorečeno državno uređenje.
Krigla piva oko 12 maraka
Što se tiče hrane, cijene u Londonu nisu toliko visoke, ali će vas ostali troškovi (posjete muzejima, karte za metro, hoteli, pabovi i restorani) koštati značajno više nego u nekim drugim evropskim gradovima.
Litar mlijeka ćete kupiti za otprilike 2,5 maraka, s tim da, ako kupite plastični kanister od tri litra, možete proći i sa dvije marke po litru. Voće i povrće se u prosjeku kreće između četiri i šest maraka po kilogramu, a hljeb će vas koštati tri do četiri marke u zavisnosti od tipa i težine.
Treba imati u vidu da ćete često dobiti sniženja, kao na primjer, da kupite sendvič za deset maraka, a onda ako doplatite pola marke, dobijete koka-kolu i još jedan slatkiš po vašem izboru.
Takozvani "ojster kard" za londonsku podzemnu željeznicu ćete platiti oko 80 maraka sedmično za prve dvije gradske zone. Ulaz u državne muzeje je besplatan, a za posjete muzejima za koje se ulaz plaća ćete izdvojiti između 20 i 60 maraka. Cijena velike krigle piva u pabovima centralnog Londona je oko 12 maraka.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
