Rak, stres i respiratorna oboljenja najčešći su zdravstveni problemi sa kojima se susreću radnici širom Evrope, rekao je viši istraživač Evropskog sindikalnog instituta (ETUI) Viktor Kempa.
On za Tanjug nakon održanog Foruma o bezbjednosti i zdravlju na radu u Beogradu koji su nedavno organizovali ETUI i Savez samostalnih sindikata Srbije, rekao da 53 odsto zaposlenih u Evropi oboli od nekog oblika kancera, 28 odsto njih se susretne sa psiho-socijalnim bolestima, dok treće mjesto, sa šest odsto, zauzimaju respiratorna oboljenja.
Kao dobar primjer sprovođenja mjera bezbjednosti i zaštite na radu naveo je skandinavske zemlje, a posebno Švedsku u kojoj je oko 90 odsto zaposlenih organizovano u sindikate koji, kako je naveo, vode računa o sprovođenju tih mjera.
Predstavnik Unije Sindikata Holandije Vim van Vilen rekao je tom prilikom da dobru praksu u njegovoj zemlji predstavlja način na koji su definisali i ograničili prisustvo otrovnih supstanci u radnom okruženju. On je istakao da najveći broj tih supstanci kod zaposlenih koji su često izloženi njihovom dejstvu izaziva neki vid raka, a da mjere koje je preduzela Holandija štite radnike od obolijevanja od te bolesti na radom mjestu.
Van Vilen je naveo primjer azbesta, za koji je objasnio da je maksimalna dozvoljena vrijednost 2.000 puta manja od vrijednosti koja je dozvoljena po evropskim propisima. On je rekao da takav model koristi i Njemačka, a da je cilj ETUI-a da ga proširi i na ostale zemlje Evrope, jer kako smatra, evidentno je da se u Holandiji veoma uspješno sprovodi.
"Predložiću srpskim sindikatima da preduzmu mjere protiv azbesta, jer ga ima svuda i mora se ukloniti. Biće to komplikovana operacija i možda će trebati godine da se zgrade očiste od azbesta, ali i to će biti završeno", rekao je Van Vilen i dodao da je azbestoza profesionalno oboljenje.
Kako je objasnio, u Holandiji oko 800 radnika umre svake godine od mezotelioma - bolesti koja nastupa usljed pretjeranog izlaganja azbestu. "Svake godine 800 - 900 ljudi umre od te bolesti, jer su bili izloženi azbestu prije 30 godina. Vrijeme između izloženosti i nastupanja bolesti je u prosjeku između 30 i 40 godina", istakao je on.
Velika greška je, kako je naveo, što mjere koje se sada sprovode nisu bile preduzete još prije 30 godina, ali i uprkos tome, nada se da će posljedice biti znatno manje u budućnosti. On je objasnio da bi za Srbiju bilo dobro da prihvati i primjeni holandski primjer, jer je po njegovim riječima, prisustvo azbesta u zemljama istočnog Balkana veoma veliko, pa se ukoliko odgovarajuće mjere ne budu preduzete, može očekivati da za 30 godina bude povećan broj oboljelih jer su na pogrešan način radili na uklanjanju te materije.
Posljedice krize vidljive su ne samo u Srbiji već i u ostalim zemljama Evrope i evidentno je da je veliki broj ljudi ostao bez posla, a kao rezultat toga uočen je povišen stepen psihosocijalnih oboljenja. Kako je zaključio Van Vilen, dio zaposlenih koji je ostao u radnom odnosu u većini slučajeva prinuđen je da radi i po dva posla zbog krize, zbog čega su više izloženi stresu, ali i dodao da nijedan zvanični dokument bilo koje evropske države ne prepoznaje psiho-socijalne probleme kao profesionalna oboljenja, već da je sva pažnja usmjerena na fizičke povrede.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.