TIRANA - Fenomen Virdžine, žene koje po svom izgledu i ponašanju liči na muškarca, pije, puši, ostaje neudata, a nerijetko je spremna i da potegne oružje, do danas se održao samo u Albanskoj Malesiji - sjeveru Albanije, ali i na najjužnijem dijelu Crne Gore, kao i na Kosovu i Metohiji.
Riječ je o ženama koje uživaju sva prava muškaraca, donose važne odluke i jednake su u plemenu sa ostalim muškarcima, dok prema ostalim ženama, kao i u porodici, stvaraju distancu kao da su stvarno odjednom postajale muškarci.
Izučavajući ovaj fenomen ili pojavu nastalu u davna vremena kada je život na sjeveru Albanije bio regulisan "kanonom" Leke Dukađiija (vladao do 1410-1481), britanski albanolog Antonija Jung u svojoj knjizi "Žene koje su postale muškarci", sinoć predstavljenoj u Tirani, kaže da su virdžine živjele u vrijeme kada je muškarac bio ne samo stub kuće već i njen gospodar.
Kuća bez muškarca je, naime, bila osuđena na propadanje kao nepoželjna i zato, ako muškarca u kući već nije bilo, trebalo ga je, kaže, napraviti...
Virdžine su postajale i djevojke koje su da po svaku cijenu željele da izbjegnu brak sa nekim kome su bile davno obećane, pošto je odbijanje udaje u tim okolnostima i dan danas jak razlog za krvu osvetu, isto kao što je i sklapanje braka među porodicama koje su u krvnoj zavadi način za "pomirenje krvi".
Ipak je, tvrdi Jungova, mnogo češći razlog preuzimanja muške uloge potreba za nasljednikom i "glavom porodice" u slučajevima kada u porodici nije bilo muškaraca ili muškarac nije bio spreman da preuzme svoju ulogu.
Polaganjem zakletve da će se u budućnosti ponašati kao muškarac kod vridžina sve počinje da se mijenja i one prestaju da imaju bilo šta više zajedničko sa ženama.
"One zastrašujuće počinju da izgledaju kao muškarci ne samo po načinu oblačenja već i po pokretima i ukupnom ponašanju", napisala je Jungova u svojoj knjizi bogato ilustrovanom fotografijama posljednjih albanskih virdžina.
Inače, Jungova je prvi put posjetila sjever Albanije 1989, kada je sprovela i svoja prva istraživanja, a o virdžinama je prvi put, kaže, čitala u knjizi Edit Darham.
Ona je, kako prenose albanski mediji, podsjetila da je putnicima sa zapada, koji su u to vrijeme odlazili u Albaniju, bilo dozvoljeno putovanje samo pod strogim nadzorom.
Jungova tvrdi da je svijet iznenađen postojanjem virdžina i u ovom savremenom vremenu, kao i da ni svi Albanci danas ne znaju za taj fenomen duboko ukorijenjen u albansku kulturu i društvo, posebno u siromašnim krajevima sjevera te zemlje. Zato je, kaže, njen naum bio da ga zabilježi.
Prema njenom istraživanju, način oblačenja čini osnovu podjele polova u jednom duboko patrijarhalnom društvu, odnosno izbor odjeće odražava specifičan socio-ekonomski sistem u Alnbanskoj Malesiji ali i u nekim drugim oblastima Balkana.
"Ekonomski faktor je izuzetno važan u patrijarhalnom društvu u kome u ženine obaveze spada i preuzimanje uloge muškarca u vođenju porodice u slučajevima kada nema muškaraca. Te žene, isto kao i muškarci, spremne su da uzmu i oružje radi očuvanja časti porodice ili radi krvne osvete", kaže Jungova.
Ona objašnjava da se polni identitet ne vezuje obavezno sa seksualnim opredjeljenjem, o čemu se u područjima u kojima žive virdžine ne govori otvoreno.
Kada žena pod tim uslovima, specifičnim za njenu zemlju, preuzme ulogu muškarca, često dobrovoljno, to ne samo što je dobrodošlo i vrlo pohvalno u njenom okruženju, već za sobom povlači i jedan daleko bolji život, tvrdi ova Britanka.
"Iako neko na tu zakletvu gleda kao na žrtvu, smisao svega je suprotan u društvu u kome se ponašanje, koje za sobom povlači dobrobit porodice, smatra krajnje pozitivnim tako da ženina žrtva time što postaje muškarac podiže njen značaj i samosvijest", navela je Jungova.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.