Enes Kuželj (54) već godinama se brine o izgledu i čistoći sanskih grobalja i mezarja.
Zanimljivo je da ovaj neobični Sanjanin nije zaposlenik lokalnog komunalnog preduzeća, čiji je posao da se stara o mjestima koja su posljednja počivališta stanovnika Sanskog Mosta. Ove poslove, kako kaže, obavlja na dobrovoljnoj osnovi, istina često uz neku sitnu nadoknadu koju dobije od članova porodica koji posjećuju grobove najmilijih.
Zahvaljujući njegovom angažmanu, groblja izgledaju uredno, bez smeća, s lijepo uređenim stazicama i pokošenom travom.
Neki kažu kako Kuželj koristi teško stanje u pomenutom preduzeću, čiji radnici neredovno primaju lične dohotke pa nisu previše motivisani da rade svoj posao. Zlonamjernici će dodati kako on na ovaj način zarađuje pristojan novac, ali će Kuželj sve to demantovati. Sanjani ga poznaju kao čovjeka punog energije i živahnog duha, a zanimljivo je da odlično poznaje sva grobna mjesta. Dovoljno je da kažete nečije ime i on će vas, između stotina grobova, nepogrešivo odvesti do vječnog počivališta dotičnog pokojnika.
S puno truda, ne praveći nikakvu razliku, Kuželj čisti i uređuje pravoslavno i katoličko groblje, kao i muslimansko mezarje. Stara se i o izgledu malog jevrejskog groblja, čijih tridesetak kamenih sarkofaga svjedoči o nekadašnjoj prisutnosti pripadnika ovog naroda u sanskoj kotlini. Posjetioce dočekuje na samom ulazu, te ih odmah informiše o stanju u kom se nalazi grob ili mezar osobe koju traže. Ukoliko je potrebno, nudi uslugu da pokosi travu ili uradi neku drugu sitnu intervenciju na grobnom mjestu. Napojnicu nikad ne traži sam, ali je u najvećem broju slučajeva dobije. Jednostavno, na njegovo prisustvo ljudi su se već naviknuli. Ukoliko neko prvi put posjeti groblje i traži mjesto gdje počiva neki njegov prijatelj ili daleki rođak, osim što će ga odvesti do tražene lokacije, Kuželj će u kratkim crtama ispričati životnu priču pokojnika.
Sanjani kažu kako je on poput hodajuće enciklopedije, s nepogrešivom memorijom pamti ljude i događaje iz grada na Sani, pa čak i one koji su već davno pali u zaborav. Kaže kako se u periodu poslije rata znatno povećala smrtnost Sanjana, o čemu svjedoči i to da su groblja već izašla iz ranijih gabarita, te se lokalna vlast suočava s problemom njihovog proširenja. Otkriva kako je pasiju vezanu za ova mjesta otkrio još u djetinjstvu.
"Uvijek su mi bila zanimljiva mezarja i groblja. Satima sam znao hodati i razgledati, i tako sam naučio gotovo sva imena ljudi koji su pokopani, kao i mjesta gdje se nalaze njihovi grobovi", priča Kuželj.
S obzirom na to da u poslijeratnom periodu nije uspio pronaći zaposlenje, došao je na ideju da pokuša zaraditi za život.
"Rijetko kad ostanem bez napojnice, tako da se može zaraditi za život, a na nogama sam od jutra do kasnog mrakaš", kaže ovaj čuvar grobalja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.