Svake sedmice na stotine ljudi prođu kroz azilantski centar na italijan-skom ostrvu Lampeduza, od kojih je većina bolesna ili povrijeđena. Glavni doktor u centru je čovjek koji je pre-gledao više od 250.000 imigranata, što je svakako ostavilo traga i na njemu samom.
Mala četvorogodišnja djevojčica, ko-ja je tek dva sata na evropskom tlu, dolazi u kancelariju doktora Pjetra Bartola (60). Iako je tek došla, ova curica sa Malija je već uspjela na-učiti svoju prvu italijansku riječ "ćao", kako i pozdravlja doktora dok ulazi u njegovu kancelariju. Druga riječ koju je naučila bila je upravo "Pjetro".
Vidno prehlađen, doktor Pjetro Bar-tolo uzima tabletu paracetamola, dok prima novog pacijenta.
Uz temperaturu i groznicu i sam pri-znaje da je najbolje da je to jutro os-tao u krevetu, ali tokom noći su pris-pjela tri broda novih imigranata i odmor je luksuz koji si on ne može priuštiti.
Skoro svim imigrantima je neopho-dna hitna medicinska pomoć, a do-ktor Bartolo je tu bez premca.
Za mnoge, doktor je heroj koji ih je spasao promrzlina i upale pluća. Ta-ko je i za djevojčicu sa Malija doktor Bartolo njen magični doktor iz Dizni-lenda, njen heroj koji joj je dao čo-koladu i sok.
Bartolo kaže da je djevojčica ovdje sa majkom koja je u invalidskim ko-licima, ali da njih dvije žele da pro-nađu tetku, majčinu sestru koja živi negdje u Evropi.
Na pitanje gdje joj živi sestra; u Itali-ji, Njemačkoj, Holandiji ili Francus-koj, majka djevojčice sa Malija zbu-njeno vrti glavom.
"Ne, moja sestra živi u Evropi, u Evropi", kaže ona.
Bartolo objašnjava da zakon nalaže da majka mora da se registruje i da otiske prstiju prilikom ulaska u Italiji. On sam je duboko potresen sudbi-nom ovih ljudi, ali to ga ne sprečava da svakog dana, iznova, dolazi na radno mjesto i pomaže im.
Na pitanje kako se nosi sa svim ovim nesrećnim ljudskim sudbina-ma, Bartolo odgovara: "Kako se mo-žete izboriti? Kako se neko može na-vići da tu patnju koju svakodnevno viđamo?"
Priču nastavlja o najčešćim povreda-ma koje susreće kod djece, a to su uglavnom opekotine koje zarade prelazeći morsko bespuće, u nadi da će doći do Evrope i boljeg života.
Međutim, žene su te koje najviše pro-pate. Uglavnom ih krijumčari siluju tokom puta, pa čak i djevojčice od 12-13 godina. To ostavlja duboke psihološke traume, koje teško da mogu zaboraviti.
"Skoro sve su dolazile ovamo tru-dne", kaže on i dodaje: "Međutim, to više nije slučaj, jer mislim da im kri-jumčari daju injekcije koje im spre-čavaju ovulaciju. Zaista, nemamo predstavu kakve im sve lijekove i narkotike daju."
Bartolo, koji je veliki vjernik, kaže da se bori sam sa sobom da zadrži vje-ru u humanost.
"To što rade ti ljudi je monstruozno, to je zločin protiv čovječnosti, ali djelimično i sami smo krivi što smo ih stvorili. Znam da je teško zausta-viti ratove, znam da je teško reloci-rati imigrante, integrisati ih. Ali, naš prioritet mora biti spasavanje života, moramo zaustaviti sva ta utapanja u morima. Priča i pregovori dolaze tek nakon toga, ali spasavanje života je prioritet", kaže Bartolo.
Doktor Bartolo je čovjek koji stras-tveno vjeruje u spasavanje života, jer je tome podredio cijeli svoj život. Ipak, na Lampeduzi je on ujedno i onaj koji leševe otprema u vrećama. I to je dio njegovog posla…
"Niko nikada se ne može naviknuti na mrtve", kaže on, dodajući da je njihov posao da na leševima uoče one identifikacione znakove, poput tetovaža ili nekih drugih prepoznatlji-vih karakteristika.
Kako se uglavnom radi o leševima koji su u poodmakloj fazi raspada, ne može se uzeti otisak prsta niti ih fotografisati, zbog čega se najčešće uzima DNK uzorak koji se kasnije čuva u bazi podataka. Taj proces uzimanja uzoraka DNK nekada zna biti brutalan.
Bez ozbira na to što je pregledao četvrt miliona ljudi tokom proteklih godina, to ga nije očvrslo, jer neri-jetko ne uspijeva da zadrži suze.
"Ja nisam robot", kaže doktor Barto-lo i dodaje: "Ja sam jedan sasvim običan čovjek, sa emocijama kakve imaju i ostali ljudi."
I dok gleda razigranu djevojčicu sa Malija, koja stalno ponavlja 'Pjetro, Pjetro', doktor Bartolo kaže da je to nešto što mu vraća nadu u bolje su-tra.
