Iako kažu da je heroj riječ koja se ne koristi tek tako, svi su složni da ona idealno pristaje Narajananu Krišnanu (34), Indijcu koji već 12 godina pomaže beskućnicima i koji je tokom svih ovih godina obezbijedio više od 1,5 miliona obroka.
On pomaže ljudima bez porodice, beskućnicima, ali i starijima koji više nisu u mogućnosti da se brinu sami o sebi.
Nekad bio uspješan kuvar: Još 2002. godine mladi Krišnan je bio uspješan kuvar, koji je radio u restoranu prestižnog hotela "Taj Hotel" i koji je dobio posao u jednom vrhunskom restoranu u Švajcarskoj, gdje se spremao da preseli. Međutim, neposredno prije odlaska u Evropu otišao je u posjetu roditeljima u Madurai, gdje je vidio nešto što mu je promjenilo cijeli život iz korijena.
Susret koji ga je promijenio: "Vidio sam starog čovjeka koji jede iz smeća. To me dirnulo, osjetio sam duševnu bol. Mislim da je to stanje šoka trajalo nekoliko minuta. A, onda sam tom starom čovjeku ponudio obrok i odlučio da je to nešto čime želim da se bavim do kraja života", prisjeća se Krišnan.
Iako pripada višoj indijskoj kasti i iako ga je čekao put u Evropu, gdje je trebalo da živi u izobilju, Krišnan se odrekao svega toga i svoj život posvetio beskućnicima. Pod utiskom scene koju je vidio u Maduraiju, dao je otkaz na poslu i shvatio da njegova sudbina nije da priprema luksuzna jela, već da kuva onima kojima je to najpotrebnije - siromašnima.
Osnivanje organizacije: "Tog danas sam se zapitao šta ja to zapravo radim? U mom hotelu se prodavala porcija riže za deset dolara i to ljudima koji imaju da jedu, a koji u taj restoran dolaze iz zabave, da se opuste. Oni nisu niti će ikada biti gladni. Sjećam se da bi pojeli pola porcije te riže i ostavili ostatak na tanjiru, jer nisu ni bili gladni. Tada sam shvatio da više ne želim da radim za takve ljude, da postoje ljudi kojima je moje kuvanje daleko potrebnije", priča Krišnan.
On je već sljedeće, 2003. godine osnovao "Akshaya Trust", neprofitnu organizaciju, čiji naziv u prevodu znači "stalan, koji ne nestaje", što treba da simoblizuje da ljudsko saosjećanje ne treba nikada da nestane, da treba da saosjećamo s onima koji nemaju. Inače, prema hindu mitologiji boginja Anaporani je koristila svoju "akshaua" posudu iz koje je hranila gladne, a koja nikada nije ostajala prazna, već se uvijek sama dopunjavala
Dnevno podijeli 400 obroka: Njegov uobičajeni dan počinje u četiri sata ujutro, nakon čega sa svojim timom ide u kombiju s hranom i usput hrane sve beskućnike na koje naiđu. Obroci koje priprema sastoje se od jednostavnog vegetarijanskog jela koje Krišnan skuva, spakuje, a zatim razvozi svojim "klijentima". Dnevno obično podijeli oko 400 obroka. Iako su nekada uslovi nepodnošljivi, poput temperatura preko 40 stepeni, to ga ne sprečava da svaki dan dijeli hranu. Nekada nailazi na duševne bolesnike, koji ga u svojoj paranoji napadaju, ali to ga ne odbija, već ga samo dodatno ohrabruje da nastavi sa svojom misijom.
Osjeća kao da im dotakne dušu: "Panika, patnja, glad... Sve to tjera mene i moj tim da svaki dan odlazimo na teren i hranimo gladne", kaže Krišnan i dodaje: "Zapravo, svu svoju energiju i dobijam od tih ljudi. Na neki način, kada im poslužim obrok, kao da dotaknem njihovu dušu. Imam osjećaj da svaki dan spasim bar jedan život."
Osim hrane, on uvijek sa sobom nosi i češalj i makaze, kako bi s vremena na vrijeme i ošišao svoje "klijente" i na neki način im podigao samopouzdanje.
Spremanje 400 obroka dnevno dosta košta. Donacije koje dobije dovoljne su za samo 22 dana u mjesecu, a ostatak pokriva sam tako što iznajmljuje vilu koja mu je ostala u nasljeđe od djeda. S obzirom na tolike izdatke, njemu ne ostaje bukvalno ništa, ali srećom, roditelji su tu da mu pomognu.
Ima i veliku podršku roditelja: "Moji roditelji su izdvojili ogroman novac za moje obrazovanje. Međutim, kada sam jedan dan odveo majku da vidi šta radim, ona mi je sama rekla: 'Ti hrani te ljude, a ja ću hraniti tebe. Moram priznati da ja bukvalno živim za 'Akshayu', a roditelji žive za mene, tako da je to jedan uzajamni odnos", priča Krišnan.
Njegova majka Narajanan Lakšmi kaže da je u početku mislila da su to sve prosjaci, duševni bolesnici.
"Međutim, ubrzo sam shvatila da to i nije baš tako. Vidjela sam da tu ima dosta ljudi kojima je sreća okrenula leđa. Moj sin me dosta toga naučio o ljudskoj patnji", kaže Krišnanova majka i dodaje: "Često me pitaju kako sam odgojila takvog sina, heroja, a ja im odgovorim da je zadnjih godina zapravo on mene naučio svemu što danas znam."
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.