Španac Hoze Antonio Garsija, u svojoj zemlji poznat kao Hodočasnik, posljednjih 11 godina života proveo je hodajući po raznim hodočašćima, prešavši tako više od 100.000 kilometara. Bio je na svim kontinentima, osim Okeanije. Međutim, ove godine, njegovo nevjerovatno putovanje se približilo kraju.
Rođen u Puerto de Santa Mariji, u španskoj pro-vinciji Kadiz, Garsija je skoro cijeli život proveo "na vodi", jer je radio kao mornar.
Nije bio nešto posebno religiozna osoba, ali ka-da je doživio jedno strašno iskustvo, bio "na vratima smrti", odlučio je da do kraja života po-sjeti što više svetih mjesta na koja može doći pješke.
Naime, 1999. godine Hoze je radio na brodu, koji je počeo da tone u blizini norveške obale, i od cijele posade on je bio jedini preživjeli. Proveo je sate i sate u ledenoj vodi, držeći se za tijela dvojice kolega mornara, koja su plutala. Tada je dao zavjet zaštitnici mornara da će pješke doći do svih svetih mjesta ako mu spasi život.
Desilo se čudo i spasilačka ekipa je uspjela pronaći Garsiju i izvaditi ga iz mora. Narednih osam mjeseci proveo je u hiperbaričnoj komori kako bi se oporavio od svih povreda.
Međutim, iako je oporavak išao dobro, doktori nisu znali niti mogli prognozirati da li će Garsija ponovo moći da stane na noge.
Naredne dvije godine je bio u invalidskim kolicima, a zatim još dvije godine na štakama.
Na kraju se u potpunosti oporavio i opet je mogao da hoda kao i ranije. Ipak, nikada nije zaboravio svoj zavjet kada je bio na ivici smrti. Čim je bio spreman da krene na put, podigao je svu životnu ušteđevinu, nabacio veliki ranac i krenuo da ispunjava ono što je obećao.
Prva stanica mu je bila svetište u Santjago de Kamposteli, u Galiciji, gdje je posjetio i Fatimu, mjesto Gospinog ukazanja u Portugalu.
Iz Portugala je krenuo put Rima, gdje je upoznao papu Jovana Pavla II, a širom Evrope je posjetio na desetine svetilišta. Onda je na red došla Azija, gdje je preko Turske obišao Izrael, Siriju, Kazahstan, Tibet i Indiju.
Ovaj neobični hodočasnik prošao je čak i kroz Sibir, a zatim i Rusiju. Na sjevernoamerički kontinent je ušao preko Aljaske i krenuo prema Meksiku, gdje je prešao u Južnu Ameriku, gdje je ujedno posjetio i najviše svetilišta. Tokom ovih 11 godina, jedino nije došao do Okeanije, ali je bitno napomenuti da je posjećivao sva svetilišta, bilo budistička, islamska ili hrišćan-ska.
Na put je krenuo sa 36.000 evra, koje je potro-šio već u prvoj etapi svog hodočašća.
Na kraju je završio oslanjajući se na dobre i humane ljude. Tokom svojih putovanja zaključio je da su ljudi u siromašnim zemljama daleko darežljiviji i humaniji od onih u bogatim zemljama.
Zapravo, kaže da je impresioniran humanošću tih ljudi, jer oni jedini i znaju šta su prava glad i neimaština, i stoga su uvijek spremni da podijele i ono malo što imaju.
Govoreći o najznačajnijem dijelu svoje misije, kaže da nikada neće zaboraviti šest mjeseci koje je proveo u jednom tibetanskom manastiru u Lasi.
Poseban utisak na njega je ostavilo Međugorje, gdje Crkva koristi sve donacije kako bi izgradila grad. Međugorje je nazvao mjestom "gdje se zaista može osjetiti vjera".
Govoreći o svojoj porodici, kaže da su svi pono-sni na njega te da su ga maksimalno podržavali tokom njegove misije ispunjenja zavjeta.
Dodaje da porodici i nije tako čudno kad on "izbiva" iz kuće, jer je većinu života proveo kao mornar, a to podrazumijeva najmanje šest mjeseci odsustva od kuće.
Nakon što je prešao 107.000 kilometara oko svijeta, posjetivši na hiljade svetih mjesta, Gar-sija je konačno spreman da se vrati svojoj kući u Puerto de Santa Mariji, gdje ga čekaju kćerka i unuci. Sa svojih 67 godina, on osjeća da je ispunio svoj zavjet, a ostatak života želi da po-sveti pomaganju drugima.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
