BANJALUKA - Iako su nekad autići i lutke djeci bili omiljeni drugari, izgleda da to više nije tako jer i prodaja igračaka bilježi pad, a djeca predškolskog uzrasta sve više koriste mobilne telefone, tablete i laptope radi zabave i virtuelnih igrica.
Da prodaja tradicionalnih igračaka u posljednjih nekoliko godina bilježi lagan pad u BiH, potvrdio je Slavko Raljić, menadžer prodaje prodavnice "Bojprom" iz Banjaluke.
"Postoje pokazatelji koji govore da je prodaja igračaka za nešto veće uzraste u padu. Razlog je taj što današnja predškolska i školska djeca većinu vremena provode na telefonu i igračke im nisu toliko zanimljive", istakao je Raljić.
U prodajnim centrima FIS-a kažu da generalno bilježe vrlo mali pad u prodaji igračaka, a jedan od razloga je upravo taj što djeca sve više koriste internet.
"Uočenu tendenciju trudimo se zaustaviti na način da naš asortiman dopunjujemo i obogaćujemo novim, popularnim i kreativnim igračkama koje će pobuditi interesovanje, maštu i kreativnost kod djece, te podsticati socijalizaciju'', kazali su u PR timu preduzeća FIS.
Dragana I., mama iz Banjaluke, kaže da polako prestaje da kupuje djeci igračke jer im pažnju ne drže ni pet minuta ili im brzo dosade, dok na YouTubeu žele da gledaju što više pjesmica i crtanih filmova.
Smanjen interes za igračke je problem koji je nastao razvojem vizuelnih medija, smatra David Zorić, psiholog iz Banjaluke.
"Slike koje se plasiraju putem vizuelnih medija su privlačnije i uvjerljivije nego ostale figure iz okruženja ili svijeta trodimenzionalnih igračaka. Svijet virtuelnog je toliko zavodljiv i lako je dostupan jer pruža mogućnost iluzije moći i ispunjenja želja. To je za djecu mnogo primamljivije od igračaka" ističe Zorić.
On kaže da djeca, kada komuniciraju virtuelnim putem, nemaju susret uživo, ne vidi se govor tijela niti ostale reakcije, a to je neprirodna komunikacija koja djeluje na dječji mozak destruktivno, tako da uživanje u virtuelnom svijetu može da ostavi posljedice. Zorić roditeljima savjetuje što duže odgađanje susreta djece s računarom, a da vraćaju izlaganje stvarnim situacijama igre i tradicionalnim igračkama.
Prema riječima Biljane Milošević, sociologa, globalizacija i modernizacija prodrli su u dječju sferu življenja i to je nešto iz čega djecu ne možemo potpuno izopštiti, ali ni maksimalno odobriti.
"Smanjenu potražnju za igračkama imamo jer su djeca preorijentisana na mobilnu sferu. Roditelji su zbog obaveza primorani da im se djeca zanimaju mobilnim telefonima, tabletima ili laptopima", rekla je Miloševićeva.
Kako kaže, roditelji bi trebalo da imaju sve više zajedničkih aktivnosti sa djecom zbog njihovog mentalnog zdravlja da ne bi propustili proces socijalizacije u najranijem dobu.
Ivan Šijaković, sociolog, kaže da je pad prodaje tradicionalnih igračaka normalan hod onoga što nam se događa, a to je ulazak u virtuelno društvo.
"Virtuelne igrice mogu da budu zanimljivije, da imaju više kombinacija i da budu privlačnije za djecu predškolskog uzrasta, dok su igračke pomalo prevaziđena stvar jer zahtijevaju neku vrstu partnera", rekao je Šijaković.
On smatra da će djeca neminovno imati neku vrstu socijalizacije kroz obdaništa i škole, te da korištenje virtuelnih igrica nije štetno.
"Ne vidim nikakav problem u tome, čak vidim prednost da se djeca na vrijeme prilagode i socijalizuju potrebama koje ih u budućem periodu čekaju, jer će oni morati da kreiraju, programiraju i vebdizajniraju, a preko igrica će to najlakše naučiti", rekao je Šijaković, dodajući da u Finskoj već od šeste godine djecu uče programiranju.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.