Život

Ratnici cvijeća kojih se mnogi plaše

Ratnici cvijeća kojih se mnogi plaše
Ratnici cvijeća kojih se mnogi plaše

Žive u planinskom području Habala, koje se nalazi na južnoj granici Saudijske Arabije i Jemena, ali ne priznaju ničiju vlast, već žive po pravilima koje diktira njihov plemenski zakon.

Zovu ih još i "muškarci cvijeća", a potiču iz drevnih Tihama i Asir zajednica, čija tradicija nošenja cvjetnih vjenčića datira još od prije 2.000 godina.

Da nisu baš tako miroljubivi, bez obzira na cvijeće, svjedoči i to da nikome nisu dali da uđe u njihovo selo, nijedan stranac, do prije nekoliko godina.

"U prošlosti bilo je to zabranjeno područje, kojem se niko nije smio približiti", kaže fotograf Erik Laforž, koji je i sam imao velikih problema kad je htio da snimi fotoreportažu o njima.

O tome koliko su izolovani svjedoči i činjenica da se do nekih sela može doći jedino konopcem koji visi između dvije stijene, piše Daily Mail.

Bili su u potpunosti izolovani sve do 1990. godine, kada je Vlada Saudijske Arabije, u želji da pokrene turizam u ovom regionu, izgradila žičare koje su vodile od sela do sela.

Međutim, kako su počeli da gube svoj identitet, došlo je do erupcije nezadovoljstva koje je vremenom postalo nasilno, pa tako čak i policija zazire da uđe među njih.

"Planirao sam da u području ostanem nekoliko dana, ali sam ubrzo shvatio da to neće biti moguće. U selo sam ušao uz policijsku pratnju, iako čak ni oni ne vole da idu tamo jer su baš nasilni", kaže Laforž.

Iz policije kažu da je ova plemenska zajednica zaista problematična jer mrze strance, ali se čak ni Saudijci ne usuđuju da uđu u njihova sela.

I dok su se, vidjevši stranca, sve žene iz sela sakrile, ispostavilo se da su muškarci ipak pokazali određenu dozu gostoprimstva, pa su mu čak dozvolili da ih uslika.

Ipak, kako sam Laforž navodi, najfascinantnije u vezi s ovim plemenom su upravo ti cvjetni vjenčići, koje uglavnom prave od divljeg bosiljka i jasmina koje beru u podnožju planine Habala.

"Oni bukvalno svaki dan prave nove vjenčiće od cvijeća i svi nastoje da njihov vijenac bude ljepši od komšijinog", kaže Laforž.

Ipak, cvijeće ne nose radi ljepote.

"Oni ove biljke koriste kao lijek za glavobolju. Neki od vijenaca i nisu tako lijepi, ali kažu da su korisni. Kad su prehlađeni, čak stavljaju ove biljke u nos, što ne izgleda privlačno", kaže on.

Da kod njih cvijeće nije znak miroljubivosti saznao je Laforž kada je pokušao da uđe u lokalnu gostionicu, gdje strancima ulaz nije dozvoljen.

"Odmah su izvukli noževe. Bili su ozbiljni u svojoj namjeri. Policajci su me upozorili da se ne igram s njima i bili su u pravu", kaže on.

Da su zaista nasilni pokazuju i reakcije pripadnika policije koji su bili u pratnji, a koji su se skamenili i stali uza zid. O njihovom nasilju svjedočio je svojevremeno i francuski antropolog Tijeri Mauger, koji je napisao da su ga htjeli silovati kada je ušao na njihovu teritoriju.

Laforž priznaje da je imao više sreće jer su se ratnici ubrzo smirili, a on i nervozni policajci su napustili selo.

"Na kraju mislim da sam imao sreće što sam uopšte mogao da se susretnem s njima", kaže on.

Dodaje da njihova sela djeluju kao srednjovjekovna utvrđenja, sa visokim kulama i zidovima, ali da i te utvrde dodatno obezbjeđuju stijenama i kamenjem kao posljednju liniju odbrane.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije