Strast prema muzici Tuzlak Sifet Avdić prenio je na drvo prvi put 1985. godine.
Violine je počeo praviti jer je želio muzičarima ponuditi kvalitetan muzički instrument. Prvom violinom bio je oduševljen.
Kasnije je razvio mali biznis u radionici.
"Izgradio sam je pomoću skromnog alata, prema češkom modelu i bez poznavanja pravila gradnje. Bio sam zadovoljan njom i danas ne mogu prežaliti što sam je prodao. U međuvremenu sam se posvetio pravljenju ovog instrumenta prema Stradivarijevom modelu, mada gradim i popravljam violončela, kontrabase, sazove, šargije, a mogu popraviti i gitare", priča Avdić.
Dodaje da dobar materijal, dobro i kvalitetno drvo, garantuje kupce kojih on ima na pretek.
"Najbolje je javorovo drvo koje košta od 4.000 do 12.000 KM, pa čak i do 28.000 maraka po kubiku i suši do 30 godina. Javor je rijetko i skupo drvo, koje je među najkvalitetnijim u Evropi. Moraš kupiti kubik, dva kubika, ne možeš samo kupiti za jednu violinu. Ali gdje ćeš naći tako? Nisam sam, moram naći dva-tri čovjeka da kupimo taj javor pa podijelimo", pojašnjava Avdić.
Priznaje da je proces izrade violine veoma zahtjevan. Ona mora biti teška najviše 450 grama, a za samo jednu potrebno je i do 400 sati rada.
Materijal traži na čitavom prostoru BiH. Za strune koristi isključivo konjski rep.
Za izradu ovih gudačkih instrumenata neophodna je izuzetna preciznost. Donja daska, okolica, obruč i drška prave se od javora, a prema želji naručioca, čivija, podbradnik i hvataljka mogu se praviti od ebanovine. Rub se sastoji iz šest dijelova koji se ravnaju specijalnom peglom i oblikuje u kalupu. Onda mora stajati dan ili dva da se osuši. Mora se stopiti u alkohol da istjera vlagu jer drvo nikad nije suho.
Sifet, koji svira nekoliko instrumenata, nekad je nastupao kao aktivan muzičar.
Počeo je svirati violinu sedamdesetih godina prošlog vijeka. Kaže da je sve što ima stekao uz pomoć violine. Živi od ovog zanata u koji polako uvodi i svog sina.
"Sada živim od rada na instrumentima, a ne više od muzike. Muzičara sada ima puno jer svako svira i pjeva. Ali moraš za narod. Kako narod svira, mi igramo, muzičari. Dok smo mi svirali, a narod igrao, bilo je malo bolje", s osmijehom priča ovaj vrsni majstor za violine.
O konkretnoj cijeni jednog svog instrumenta ne želi govoriti. Kaže samo da "sve ide po dogovoru jer je finansijska situacija teška".
Njegove violine, kontrabasi, sazovi, osim u BiH, nalaze se u zemljama širom svijeta i koriste ih mnogi muzičari koji s njima osvajaju i nagrade. Ni sam ne zna koliko ih je do sada napravio.
Ali samo zna, kako kaže, da u službi muzike ostaje dok je živ.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
