Već godinama hoda pisac Edo Popović, koji je o svojim planinarskim doživljajima napisao dvije knjige.
On kaže kako svako za sebe otkriva svoj svijet, a on je onaj svoj bez granica pronašao hodajući kilometrima po nepreglednim brdima.
„Tisućama godina čovjek se udaljavao od prirode, i danas imamo to što imamo, biće koje je zaboravilo odakle je došlo, koje se potpuno izgubilo u društvenim ulogama. Koje se identificira s profesijom, s kućom u kojom živi, autom koje vozi, s gadgetima... Koje znade svašta o svemu, ali ništa ne zna o sebi. Mnogo onoga što nas danas muči dijelom je posljedica unutarnje neravnoteže izazvane udaljavanjom od prirode“, smatra Edo.
Edo kaže kako je čovjek odavno zaboravio odakle je došao:
Imuna na "terapiju" prirodom nije ostala ni vječno nasmijana glumica Nada Rocco. Kaže kako je od malena puno vremena provodila na otvorenom. U početku je to bio ribolov s tatom pa šetnje i izleti u prirodi, da bi se kasnije zaljubila u planinarenje, piše 24 sata.
„Sve je počelo s neobaveznim izletima s planinarima. Kasnije sam se učlanila u planinarsko društvo i počela intenzivnije hodati. Na kraju sam prešla cijelu bivšu Jugoslaviju, a onaj kojem ću se uvijek vraćati je naš velebit. Luda sam za njim. Moja ljubav prema njemu je bezgranična. Moj prijatelj ima nastambu u srcu Velebita u kojoj nema ni struje ni vode, ali to nisu razlozi koji bi me mogli obeshrabriti da tamo odlazim često“, zadivljeno prepričava glumica.
U planinama i prirodi nestaju svi njezini strahovi.
„Zrake sunca koje se tromo probijaju kroz izmaglicu pružaju dojam svetih slika i samo još čekate da se pojavi On. Na koju god stranu uputili pogled, svuda oko vas, u daljini, vrhovi planina. Zeleno i bijelo. Crnogorica i stijene“, prepričava Nada.
Glumica od ljekovitih trava i bilja s planina pravi čajeve i kantarionovo ulje.
„Obično ja nagovaram druge da odemo u prirodu, a mene tamo tjera potreba za zrakom, samoćom i razgovorom sama sa sobom, vraćanje iskonu, tišini i mirisima, buđenju one male životinjke u sebi i svaki put si obećam da ću češće činiti takve izlete, ali život nas melje“, kaže hrvatska poznata operska pjevačica Sandra Bagarić.
Dodaje kako zbog obaveza ne može planinariti i uživati u prirodi koliko bi stvarno željela. Ali njezina veza s prirodom neraskidiva je od ranog djetinjstva.
„Dolazim iz brdovite Bosne, obožavam bosansku pastoralu, miris zemlje… Moji roditelji imaju vikendicu u Busovači gdje smo provodili vikende, ja bih kao dijete nabrala pune kantice borovnica, donosila doma šumske ježeve, igrala se s daždevnjacima u potoku“, prisjeća se Sandra.
Da ga je "odgojila" priroda može se pohvaliti glumac Vili Matula. On je svoje rano djetinjstvo proživio u planinskom domu Runolist na Medvednici. Njegovi roditelji radili su kao domari. Vili nije zaboravio na suživot s prirodom te često odlazi u brda, najčešće je to Medvednica.
„Stalno sam trčao i šetao šumom kao dječak. Volio sam slušati priče planinara koji su dolazili u dom. U grad sam se samo spuštao na šišanje i u cirkus“, priča nam Vili.
Dodaje kako su ga roditelji i ostali planinari inspirisali da hoda po brdima. Sada ima kuću u Gorskom kotaru gdje često obilazi obližnje vrhove.
„Stabla doživljavam kao društvo koje ne priča, a kada počnem hodati zuje mi misli u glavi, no vrlo brzo sve se smiri i posloži na svoje mjesto“, zaključuje glumac.
Svi želimo isto, pronaći svoj mir i vratiti se korijenima koje smo vijekovima pokušali zaboraviti i zatrti. Planinarenje nije takmičenje. Nitko ti ne mjeri vrijeme, od nikoga nećeš biti bolji ili lošiji. Da citiram jednog slovenskog alpinista, nije bitan cilj, bitan je put. A onaj koji vodi brdom nas pročišćava.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.