Trenirajmo vještine pozitivnog razmišljanja. Jedna od najvećih blagodati pozitivnog razmišljanja je što nas ono distancira od negativnih uticaja iz okruženja.
Već od ranog djetinjstva izloženi smo, kako pozitivnom, tako i nažalost negativnom programiranju roditelja, rodbine, prijatelja, ustanova, medija i okoline. U nas su usađivana određena pravila ponašanja, određeni ciljevi, određena mjerila. U želji da nas društvo prihvati i da imamo osjećaj pripadnosti, prihvaćamo ne samo njihove afirmacije, već i mnogobrojnije negacije pa s godinama postajemo pesimističniji i ogorčeniji te si uskraćujemo mnoge blagodati zbog krivih, ograničavajućih uvjerenja.
Budući da smo svi bez iznimke od malena akumulirali nebrojene negativne tvrdnje iz svoje okoline i time smo negativno programirani, potrebno je te negativnosti zamijeniti pozitivnima. Drugim riječima, reprogramirati se.
Sva društva, posebno patrijarhalna, nameću svoj restriktivni sustav vrijednosti – razna vjerovanja i stavove. Tko to prihvati bit će prihvaćen u društvu. Budući da svi žele biti prihvaćeni, automatski prihvaćaju nametnute forme razmišljanja, koje im više štete nego koriste. Nisu sve društvene norme štetne, ali mnoge su vrlo ograničavajuće, i imaju za cilj pojedince učiniti poslušnima. Ako učimo djecu da prihvate restriktivna uvjerenja, kod njih će se pojačati samoograničavajuće i destruktivne tendencije kao što su: kronična nesigurnost, bojažljivost, hipersenzibilnost, depresivnost, agresivnost, fobije i sl.
Odgovornost društva je da usmjerava svoje članove, pogotovo one u formativnim godinama, na put koji za čitavu zajednicu donosi dobro. Najvažnije je polaziti od toga da društvo može biti sretno i uspješno tek ako su njegovi pojedinci takvi, a ne obrnuto. Nažalost, pojedini ograničeni umovi krivo su uvjereni da nešto što je dobro za pojedinca nije uvijek dobro i za zajednicu, pa tako ograničavaju pojedince misleći kako će društvo time nešto dobiti, ili u većini slučajeva, kako će oni osobno nešto time dobiti. Ovakav zamagljeni pogled na svijet proizlazi iz suludog uvjerenja da, ako netko ima više, ja ću imati manje. U stvarnosti je slučaj obrnut – što su pojedinci sretniji i ispunjeniji to će cjelokupno društvo biti sretnije i prosperitetnije. Živimo u svijetu u kojem ima više nego dovoljno svega za sve.
Ispiranje mozga je nažalost česta pojava u društvu, pa je važno znati to prepoznati i tome se oduprijeti.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.