U svijetu sve popularnija profesija life coach ili trener obuke za život polako pronalazi svoje mjesto i kod nas. Ovo relativno novo zanimanje razvilo se nevjerovatno brzo posljednjih desetak godina, a coaching je u SAD postao najzastupljeniji kućni posao.
Među ljudima koji kod nas traže savjet life coacha je Marko Vujanić, kuvar, vozač, tango plesač, a odnedavno i programer iz Banjaluke.
"Life coacha sam upoznao u plesnoj školi. Tada sam osam mjeseci učio programiranje bez ikakvih izvora prihoda i naizgled ikakvog efekta. Imao sam mnogo pritisaka i nerazumijevanja od bliže okoline. Kod nas se mora imati diploma, a znanje se ne cijeni mnogi. Kako sam se ja odlučio učiti sam, diploma ili ispiti nisu bili nigdje na horizontu", započinje priču Vujanić.
Nedugo prije toga se, kaže, vratio iz Njemačke gdje je radio fizičke poslove da zaradi novac koji mu je prema procjenama bio dovoljan da finansira obuku za programera.
Sve je, kako tvrdi, mnogo lakše izgledalo u teoriji, ali programiranje je poprilično teško, a posebno kada uči sam i ne poznaje nikoga iz branše.
"Naš početni cilj je bio: ne odustati od glavnog cilja, odnosno programiranja, zaposliti se i pronaći određene alternativne izvore zarade. Slične razgovore sam vodio i sa prijateljicom koja mi je i predložila life coacha", dodao je on.
Razgovor je, kaže, tekao tako što su prvo ustanovili ciljeve i razvili plan akcije.
"Ona vodi 'goal oriented' sastanke tako da smo bili vrlo efektivni i vrlo fokusirani na ono što smo pričali, bez nekih većih digresija, koje bi ona, ako bi se i desile, brzo sasjekla. Konačni ishod u mom slučaju je bio da sam se zaposlio u jednom lokalnom "startapu" gdje radimo na ultrapametnoj aplikaciji za knjigovodstvo. Kad sam dobio posao, pauzirali smo saradnju, a imam u planu početi jedan samostalni projekat gdje će mi life coach poslužiti kao važan saradnik, savjetnik i motivator", dodao je on.
Iako je po struci diplomirani ekonomista, Banjalučanka Bojana Blažević instruktor je joge, a nekoliko godina profesionalno se bavi i life coachingom, za koji posjeduje licencu. Na razgovor joj, kako kaže, dolaze i veoma uspješni ljudi, kao i oni sa većim ili manjim primanjima.
"Ljudi se u cijelom svijetu, pa i kod nas, više posvećuju sebi. Osoba koja dolazi na razgovor ima priliku da postavljanjem konkretnih pitanja od strane life coacha sama dođe do nekih odgovora, rješenja i ideja do kojih nije mogla doći ranije", priča Blaževićeva.
Prema njenim riječima, potrebno je da osoba ispravno postavi cilj, nakon čega zajednički dolaze do njega.
Razgovor sa životnim trenerom u zavisnosti od dileme ili problema može da se obavi samo jednom, dok je nekome potrebno više posvećenosti. Ipak, ističe da je četiri-pet seansi dovoljno da se postigne promjena.
"Da bi se nešto promijenilo, moramo sami doprinijeti tome, a dok se ne promijeni, nismo ništa ni postigli. Nekome znači samo jedan razgovor da riješi neku unutrašnju dilemu ili konflikt", dodaje ona.
Prema njenim riječima, tinejdžeri najčešće imaju probleme sa samopouzdanjem, odrasle muči neispunjenost na radnom mjestu, nezadovoljstvo u odnosima i zdravlje.
Tijana Ćup je diplomirani ekonomista sa mnogo iskustva u nevladinom sektoru za pitanja koja se bave osobama sa invaliditetom. Nakon što se life coachingom bavila amaterski, prije godinu dana dobila je licencu i taj posao počela je raditi profesionalno.
"Bila sam frustrirana činjenicom da su ljudi toliko zaglavljeni na našem prostoru, nesrećni su i ne znaju kako sebi da pomognu u različitim aspektima života. Iz tog razloga sam počela da snimam video na YouTubeu sa ciljem da im pomognem da se 'odglave' i oni su sami počeli da mi se javljaju i traže savjet", kazala je Ćupova.
Ljudi se, kaže, bore sa različitim problemima. Uglavnom ih muči samopouzdanje, karijerne dileme ili žele da promijene neki aspekt.
Prema njenim riječima, sve je više onih koji se usuđuju tražiti pomoć, dosta se radi na promociji tog zanimanja, ali životni treneri nisu edukovani da rade sa osobama koje imaju psihičke poremećaje, te ako ih prepoznaju, upućuju ih psihoterapeutima.
"Ja nikad ne bih ulazila u probleme za koje ne mogu da pružim pomoć. Zavisi od cilja, ali sesije traju od četiri do 12 termina, po sat vremena. Sa klijentom radim jednom sedmično. Sumiramo utiske i ustanovimo da li je bilo nekih objektivnih prepreka da se postignu željeni rezultati", kazala je Ćupova, kod koje jedan tretman košta 30 KM.
Biljana Milošević, sociolog
Life coaching posmatram kao novi trend i jednu novu vrstu opisa posla koji dolazi u okviru globalizacije trendova, neki oblik novog zanimanja na našim prostorima, budući da je u svijetu to moderno.
Danas imamo jako dobro stilizovane titule u odnosu na težinu i obim posla, ali to ne bih komentarisala.
U struku tih ljudi ne ulazim, ali pretpostavljam da ti životni treneri moraju proći obuke i imati licencu, a ukoliko se ona izdaje od strane odgovarajućih ustanova koje se bave tom vrstom edukacije, onda ne bi trebalo unaprijed da imamo predrasude i da stičemo nepovjerenje samo zato što je to nešto novo. Koliko je to ekonomski isplativo, ne znam. Možda na razgovore idu ljudi koji prate te globalizacijske trendove, a koji misle da im takvi razgovori mogu pomoći, ali i vrsta problema dosta utiče na takve stvari.
Sa druge strane, imamo prirodno darovite ljude koji prirodno šire pozitivnu energiju i tako nam daju elan, snagu i vjetar u leđa, pa pretpostavljam da su i ti životni treneri takvi ljudi jer treba da steknu povjerenje.
Miljena Prošić, psiholog
Postoje, naravno, mnogi poremećaji, blažeg ili težeg oblika kao što je na primjer depresija. Trebalo bi da reagujemo u zavisnosti od samog problema. Ukoliko smo samo upali u neku životu kolotečinu ili izgubili motivaciju, nije nužno odmah pribjegavati nekim životnim savjetnicima, samo zato što je to globalni trend.
"Savjetnici" u takvim slučajevima mogu biti i nama bliski ljudi kojima vjerujemo i sa kojima inače vodimo kvalitetne razgovore. Pored toga, živimo u eri interneta, gdje se može pronaći toliko stručnih i korisnih savjeta, pritom mislim na prave sajtove za koje pišu stručnjaci, a koji nam, takođe, mogu poslužiti.
Ukoliko ništa od toga ne pomaže, mišljenja sam da je uvijek bolje potražiti pomoć psihologa, kliničkog terapeuta, pa i psihijatra za teže oblike, a ne priučenih ljudi.
Razgovor sa psihologom ne bi trebalo da predstavlja problem, posebno danas kada imamo i besplatnu pomoć takve vrste.
Đurica Štula, fizioterapeut i muzičar
Kao neko ko je bio na dva predavanja takve vrste, mogu reći da je sve to prije svega zanimljivo.
Problem nastaje poslije. Ako čovjek nije u stanju da sprovodi naučena znanja i tehnike za unapređenje svog života i posla, radionice su beznačajne.
Kod nas je to trend, pa se stiče utisak da se sada svako time bavi, ali uvijek je tako bilo kada dođu neke inovacije. Smatram da svako ko je u prilici, a volio bi poraditi na sebi, treba da posjeti neku od radionica, jer treba raditi na sebi, uvijek tu ima šta da se "popravlja".
Slobodanka Mitrić, profesor italijanskog jezika
Volim inovacije, ali nisam za te globalne trendove po svaku cijenu. Ukoliko imam problem ili dilemu, o tome volim da razgovaram sa bliskim ljudima, porodicom i iskrenim prijateljima.
Znam da će me oni dobronamjerno posavjetovati i do sada se to pokazalo kao dobra praksa.
Ukoliko mi ti razgovori ne bi pomogli, radije bih se opredijelila za razgovor sa psihologom, na koji svako od nas s vremena na vrijeme treba da ode, nego sa nekim životnim savjetnicima.
Zdravko Ljubas, novinar
Činjenica je da je psihoterapija u današnjim uvjetima življenja potreba, no, nažalost, zbog mentaliteta i primitivnog shvaćanja prerasla je u pomodarstvo.
Ljudi se iz neke nerazumne sramote radije obraćaju sve većem broju, često i sumnjivih, skupih psihoterapeuta, premda se mogu obratiti porodičnim savjetovalištima ili centrima za mentalno zdravlje pri domovima zdravlja, gdje će zasigurno naći besplatnu, a sigurnu stručnu pomoć.
Slađana Zrnić, glumica
Ja sam po prirodi skeptik i ne vjerujem u životne trenere, jer ne možemo odrediti koje su škole završili i koliko su stručni.
Sigurna sam da i oni na neki način mogu pomoći, ali i ukoliko bih se odlučila za njih, sigurno bih se dobro raspitala. Postoji mnogo onih koji vrlo površno dođu do zvanja i vrlo površno obavljaju posao. Da imam problem, radije bih se obratila nekome ko je završio psihologiju, a i za tog doktora bih se dobro raspitala. Skeptik sam jer sam studirala glumu i znam šta sve treba neko da prođe da može potpuno zaviriti unutar sebe.
Dimitrije Vrtić, student
Smatram da životni treneri moraju biti ljudi koju su uspješni u svakom segmentu života, jer ako ne odaju utisak osobe na koju se treba ugledati, onda ne mogu uspješno obavljati takav posao.
Mišljenja sam da oni nisu samo trend, već realna potreba u današnjem brzom tempu života prepunom stresa. Sa takvim ljudima treba da vodimo razgovore i prije nego što dođe do bilo kakvih problema. Kada imamo problem ili dilemu, uvijek je bolje saslušati nekoliko različitih mišljenja nego samostalno donositi odluke.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.
