SREBRENIK - Iako odavno potisnut drugim muzičkim instrumentima, posebno harmonikom, saz i sazlije su i danas popularni na sjeveroistoku Bosne i Hercegovine, u gradiću Srebreniku, nedaleko od Tuzle.
Stanovnici ovog grada imaju običaj reći da je Srebrenik grad sazlija i sevdalinke uz saz.
Saz je instrument bez kojeg se dugo vremena nije moglo zamisliti sijelo, akšamluk i teferič, a sazlija je izvođač, obično sa crvenim fesom na glavi, koji svira i uveseljava društvo samostalno, bez pratnje drugog instrumenta.
Pretpostavlja se da je u bosanskohercegovačke krajeve saz došao s dolaskom Turaka u 15. stoljeću, od kada zajedno sa sevdalinkom postaje sve više rasprostranjen.
Zvukovi na sazu se proizvode udaranjem terzijana po žicama. Svirač drži terzijan u desnoj ruci i udara po svim žicama istodobno, da bi se proizvela maksimalna zvučnost.
Ovaj instrument sa austrougarskom okupacijom BiH biva potisnut harmonikom, čime i opada pjevačko umijeće, jer preglasna pratnja harmonike dovodila je pjevača u nezavidan položaj.
U Raminoj maloj radionici
Da saz nije izumro kako mu to obično pripisuje teorija uvjerila se ekipa Anadolu Agency (AA), koja je posjetila je malu radionicu 60-ogodišnjeg penzionera Rame Tursunovića iz Srebrenika. Iz ove radionice svakodnevno dopire zvuk saza i starogradske bosanske pjesme.
Ramo sazove izrađuje skoro 40 godina. Kako kaže, u izradi saza dostigao je vrhunac tako da sigurno važi za jednog od najboljih majstora ovog zanata. Dodaje da je oduvijek imao želju da radi nešto sa drvetom te da je zanat naučio od Tomislava Divkovića iz Tuzle.
Dok kucka po drvetu i radi na novom sazu, Tursunović pojašnjava da je za izradu jednog saza potrebno 15-ak dana, jer je potrebno vremena za sušenje.
"S obzirom na to da je Srebrenik izvor saza i sevdalinke i sevdaha uz saz, instrument se mnogo prodaje ovdje, ali i svugdje u Evropi", pojašnjava Tursunović.
On tvrdi kako i dan-danas u Srebreniku ima više od 20 sazlija. Kaže i da je '80-ih godina prošlog stoljeća išao čak do Istanbula kako bi pronašao šerlak za lak koji mu je potreban za izradu saza.
"Specifičnost saza je njegov zvuk, koji treba da odgovara sevdalinci. Saz se pravi od drveta javora, trešnje, oraha i duda", pojašnjava majstor Ramo i dodaje kako on saz pravi od javora.
Srebrenik i njegovi stanovnici su ponosni što je u ovom gradu živio poznati sazlija, tekstopisac i autor, pokojni doktor Hašim Muharemović.
Najbolji balkanski sazlija
On važi za jednog od najboljih balkanskih sazlija i poznavalaca sevdalinke, autor je mnogobrojnih pjesama među kojima i čuvene "Sa Gradačca bijele kule", a uzor je bio i ostao kako mlađim tako i starijim sazlijama.
Sazlija Ahmet Hogić (40) kaže da je u njegovoj kući sviranje i pjevanje uz saz porodična tradicija. Kako kaže, doktor Hašim se borio za pjesmu uz saz te je bio povod zanimanja lokalnog stanovništva za saz i sevdalinku. Govoreći o svojim počecima, Hogić navodi da je kao petogodišnjak počeo da svira šargiju jer je njegov otac imao šargiju i svirao na njoj.
"Sviraju i pjevaju takođe i moja dva brata", pojašnjava Hogić.
Na području Srebrenika je zastupljena šargija, violina, saz i izvorna muzika.
"Saz se stapa sa sevdalinkom. Moja porodica je muzička. Ja, kao najmlađi brat, pratio sam dva starija brata kada je pjevanje i sviranje u pitanju", kaže Hogić i dodaje da su se muzikom bavili i njegovi preci.
Srebrenik, ali i cijeli Tuzlanski kanton (TK), imaju mnogo pjevača i talenata. Hogić kaže da su za saz i pjevanje zainteresovane i mlađe osobe.
"Međutim, sevdalinka sama privlači slušaoce, a među njima i mlađe generacije. Meni je dolazio jedan dječak iz Žepča, koji je želio da nauči da svira saz. Sada ga vidim na nekoj lokalnoj televiziji da svira saz", kazao je Hogić.
Od Osmanlija do Adija Lukovca
Saz je drevni muzički instrument iz grupe tambura, porijeklom iz Irana. Na teritoriji Bosne i Hercegovine pojavljuje se u 15. vijeku dolaskom Osmanlija.
Saz ima najčešće šest žica, međutim, broj žica može biti i veći - osam, dvanaest, pa čak i više, ovisno o volji graditelja ili interpretatora.
Saz i šargija su bili prošireni po urbanim sredinama Bosne i Hercegovine. Često se saz poistovjećuje sa šargijom, a ustvari radi se o dva različita instrumenta.
Među istaknutim sazlijama u BiH su Selim Salihović, Muhamed Mešanović - Hamić i Šukrija Trako, koji je napisao i knjigu o sazu "Saz u Bosni" (Visoko: Institut sevdaha - Fondacija Omera Pobrića, 2003).
Takođe, Adi Lukovac, pionir elektronske muzike u Bosni i Hercegovini, često je provlačio motive saza u svojoj muzici.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.