Moj treći prijedlog bio je da istodobno pokrene inicijativu (također u HAZU) za preuređenje lošeg hrvatskog pravosudnog sustava.
Kao profesor pravnog fakulteta, očekivao sam, mogao bi na to zagristi, ali upravo je u vezi s tim bio najskeptičniji, objasnivši da su pravne stipulae obavezujuće zadane u pristupnim pregovorima kod ulaska u EU. Što, po meni, ne znači da treba odustati od inicijative, ako još, možda, nije čas da se promjene prevedu - bilo bi blagotvoreno da se osvijesti problem i zacrtaju moguća rješenja. Na takvim polazištima grade se uspješne natpolitičke (bipartisan) parlamentarne inicijative. Četvrto je bio prijedlog da inicira stvaranje jednog balkanološkog instituta ili odbora u Akademiji nauka, formiranjem stručne skupine koja bi se bavila nadasve političkim pitanjima u regiji - ali znanstveno. Predložio sam da se u tome potraži pomoć njemačke i austrijske akademije - ova bečka je i osnovala zagrebački Strosmmayerov JAZU upravo s tim ciljem, da potakne proces stvaranja južnoslavenskih nacija, kojima je trebalo pomoći da utemelje vlastite institucije - jezik, kulturu, civilizaciju, kako bi se iz orijentalne sfere preusmjerile ka srednjeeuropskoj onovremenoj K. u. K. verziji Europske unije. Stvaranje kulturnih i znanstvenih veza čini mi se pametnijim putem od stvaranja čisto političkih relacija, koje, doduše, u jednom trenutko idu jako dobro, jer dođe do konjunkcije ljudi i politika, a u drugom, opet, krenu loše, ali, srećom, samo na političkoj razini, jer su sve zemlje Bivše zapravo posve integrirane ako je riječ o biznisu, sportu, muzici ili kulturi. U svakom slučaju, bolje je ići posredno pa preko znanosti i kulture graditi civilizirane odnose, umjesto što se konjunkturno spekulira povlačenjem kvazidiplomatskih poteza i vodi politika toplo-hladno, od čega koristi imaju samo izdavači najgorih tabloida…
No, ništa od toga nije privuklo Josipovića. Svu energiju uložio je stoga u političke projekte, koji se nisu realizirali. Došao je pritom u ozbiljan sukob s liderom svoje stranke, Zoranom Milanovićem - što je posve razumljivo, jer je Zoki sposoban izludjeti čak i takvog paragona strpljivosti i opreza, kakav je Ivo. Opreku njihova rukovodilačkog stila crveni doživljavaju kao razliku između ratnog poglavice Ludog Konja i mudrog sahema Bika Koji Sjedi. Zoki je Ivu dovodio u nemoguće situcije, otvoreno ga potcjenjivao i posvuda ogovarao. Onda je Josipović stao naveliko šurovati sa svim nezadovoljnicima u SDP-u, gdje nisu uspjeli naći nekoga tko bi predvodio pobunjeničku frakciju, nego su utekli pod okrilje gospodara Pantovčaka - samo što im ne može puno pomoći na zasjedanju Glavnog odbora stranke. Tu bi se s mladim ratnikom morali ogledati mano a mano, za što nitko od tih strašljivih sitnih birokrata nema želuca. Nisu ludi da riskiraju i izgube glavu. Suprotstavila se jedino Mirela Holy, ministrica ekologije, ali stoga što je sama još, hm, nekonvencionalnija od Milanovića - i odmah je izletjela iz stranke… Te sa sobom odvukla više od trećine birača koji inače glasaju za SDP - ili to tako izgleda po anketama i istraživanjima javnog mišljenja koja, vidjeli smo, uopće ne treba uzimati ozbiljno.
Dok je Mirela uživala najveću javnu popularnost, stala se nazirati jedna kombinacija…
Mirela je izjavila da podržava Ivu, a sama se nije kandidirala, iako bi, vidi se po Viliboru, sjajno prošla i vjerojatno zasjenila Josipovića. Naravno, time bi podijelila glasove i Kolinda bi lako pobijedila. A u duši, Mirela je zapravo ezdepeovka. Zelena dok ne pocrveni. Dobivši njenu podršku, Ivo je, stoga, mogao pobunjenim ezdepeovcima ponuditi da likvidiraju Milanovića prije parlamentarnih izbora pa se pod njegovim patronatom, zajedno s holistima suprotstave HDZ-u. Aritmetički i prema (nepouzdanim) anketama, to bi trebalo da bude dovoljno za pobjedu. Ali, odbivši da izađe na predsjedničke izbore, Mirela je fatalno ranila svoj OraH (Održivi razvoj Hrvatske, akronim za njenu nesuvislu zamisao organsko-feminističke ekonomije presipanja iz šupljeg u prazno). Izgubila je monopol nad glasačkim tijelom smućene populacije i konkurentskoj alternativi omogućila da uspostavi vlastitu infrastrukturu - "Živi zid" bit će ne terenu posvuda jači od Mirelinih orašara, što znači da će se "lijevo", zapravo "antihadezeovsko" biračko tijelo podijeliti na tri dijela. To znači da će ih podaviti d'Hont, francuska prikaza koja noću davi malu djecu koja ulazi u politiku nesvjesna da postoje ugrađeni osigurači protiv fragmentacije biračkih opcija (izborni prag te način raspodjele glasova stranaka koje prag nisu prešle u korist najvećih stranaka). Bez toga bilo bi nemoguće osigurati koncentraciju potrebnu za konsolidaciju vladavine kojom se može upravljati demokratskim društvom.
Znači, ako Josipović i pobijedi (što se, zapravo, ne čini sasvim izglednim), ljevica će se osuti, a SDP implodirati kao fenomenalno neuspješna stranka, koja je u jednom jedinom mandatu uspjela izvršiti političko samoubojstvo. Hvala, Zoki! Političkog mrtvaca, kvazisocijaldemokratskog monstruma, ne isplati se održavati na životu i dobro je što se našao liberal koji je bez puno sentimentalnosti, bezobziran i samouvjeren, razbio tu utvrdu birokrata i lijenčina - možda nismo bili posve u krivu kad smo ga na početku podržavali!
Vrativši se Josipoviću, valja uočiti kako ga je ta njegova "izvanjska" kontrola nad SDP-om, s kojom je računao, ali je nikad nije doista konzumirao, navela na niz dubioznih poteza s kojima je gubio silno vijeme i energiju (a što je najsmješnije, biračima se činilo da ništa ne radi, iako je on neumorno, ali nevidljivo štrikao dvadeset sati na dan).
Prvo, pokrenuo je inicijativu liječnika dr Gabrića, koji je okupio nekoliko čudnih ljudi spremnih da izađu na tzv. Treći put (ni lijevo ni desno, ni vrit ni mimo), te od njih formira stranku koja je implodirala čim je izašla na prve europarlamentarne izbore. U zadnji čas Josipović im je prišljamčio Jadranku Kosor, odmetnutu bivšu hadezeovsku premijerku, sad simpatičnu besposlenu gospođu, koja je svojom težinom potopila Gabrićevu krhku lađu. A Gabrićeva stranka Trećeg puta trebala je u Josipovićevoj viziji biti stožerni punkt okupljanja na centru, gdje su trebali privući Milana Bandića, pošto je propao na prošlim predsjedničkim i prošlim parlamentarnim izborima, ali je kao gradonačelnik očuvao ambicije i bazu za političko djelovanje. Zatim se trebao priključiti Ratko Čačić, koji je osnovao svoju "reformističku" frakciju HNS-a, vlastite stranke koju mu je preotela bivša tijesna prijateljica Vesna Pusić. Zatim Ivica Vrkić, koji je lokalno uspješan u Osijeku, zatim propali liberali zagrebačkog HSLS-a i naposlijetku istarski IDS, koji, prema ovim kalkulacijama, ne bi imao pametnijeg posla nego da sadi tikve s ovom populacijom prekobrojnih političara. A oni bi, računalo se na Pantovčaku, konsolidirali centar pa onda birali partnera za vlast - naravno SDP, što bi osigurao Ivo svojim autoritetom u stranci. To je, uostalom bila konstrukcija tzv. Porečke skupine s kojom je još Račan došao na vlast. No, sad ista priča nije izdržala politički stres-test, "reality check", jer je Gabrić kao glavni pilon za premoštenje odmah pukao, a zatim je Zoki (manje-više) dao uhapsiti Bandića (dočuo je da ovaj poziva razne gradonačelnike i lokalne hunte na zajedničku listu za parlamentarne izbore). Vrkić i sam lijepo radi u Osijeku u dosluhu s HDZ-om. Sve strake u tom gradu, od krajnje desnih (Đapićevih ultrapravaša) do najljevijih ujedinile su se protiv ljudožderskih glavaševaca i formirale jedan novi, skladni "Socijalistički savez", kako više ne bi morali trpjeti ljude iz kriminalno-političke sljedbe ubojice osuđenog na dugogodišnju robiju zbog napajanja Srba akumulatorskom sumpornom kiselinom. A IDS dotle gleda svoja posla - do sad je sa SDP-om, sutra će biti s HDZ-om, a mogu i bez njega, jer će formirati svoj parlament, kao Katalonci - Istarski sabor, Istarsku zajednicu Herceg Bosnu. Ni HDZ im neće moći prigovorati, kad Milijan Brkić evangelizira po Bosni budeći nadu u autonomiju, ali tako čvrstom rukom, da nitko nije ni pisnuo kad se Kolinda izjasnila protiv trećeg entiteta. Svi su Hrvati ipak disciplinirano izašli na birališta i za nju pokorno glasovali…
Zaista, za razliku od SDP-a, koji je Zoki tako efikasno razorio, HDZ se integrirao u ozbiljnu političku strukturu. U SDP-u sve lokalne organizacije rade što god žele - u Splitu sudjeluju u otkrivanju spomenika ustaškom "freedom fighteru", u Rijeci drže najjaču utvrdu staljinizma između Havane i Pjongjanga (što im ne smeta da se podijele na tri nepomirljive frakcije), u Sisku se bave kriminalom, u Vukovaru otvoreno prepuštaju ludilu, dok u Zagrebu šuruju s bandićevskim kulturtregerima koji su sjeli na gradsku kasu. Isto se dopušta i koalicionim partnerima - to je otvoreni politički brak, koji nikome ne priječi da orgija, pljačka javna poduzeća, namješta svoje nesposobne lupeže na razne funkcije, što je dovelo da toga da se u gubicima našla i - državna lutrija!
Sa druge strane - HDZ. U predsjedničkoj predizbornoj kampanji dojavljeno je stranačkim gaulajterima da će svi, koji ne prikupe isto onoliko potpisa za Kolindinu kandidaturu koliko su sami dobili glasova na lokalnih izborima, momentalno dobiti pedalu. Jasan signal: funkcija nije satrapija, nego stranačko namjesništvo. Transmisija. Stranačko se tijelo integrira, ako je već društvo u rasulu. Treba nam predsjedništvo, poručuju time, a zatim široka, uvjerljiva predizborna koalicija s kojom ćemo preuzeti vlast bez postizbornih pregovora. A zatim - tko zna? Hrvatski fašisti mogli su biti uspješniji da su se 1941. povinovali komandi - slušaj Nijemce i ne diraj Srbe. No, oni nisu mogli zapamtiti dvije upute. Da jesu, možda ne bi bilo toliko zločina, možda ne bi uspio partizanski pokret, koji se, zaista, nikad i nije rasplamsao u prostoru pod njemačkom okupacijom (nego samo pod talijanskom, nadasve u NDH) i na koncu, možda su Hrvati mogli još pedeset godina ranije dobiti normalnu, kapitalističku državu kao, primjerice, Austrijanci, koji su sigurno bili još veći fašisti, a u tome su ipak bolje prošli… No, to su, daleke, spekulacije. Zadržimo pažnju na bliskom horizontu glasanja za drugi krug 11. januara 2015. godine. Kakvi su izgledi? Ova kladionica daje 5,1:4,9 na Kolindu, ali ne znam kako stvari stoje kod "Prve sportske" i kod "Germanije"… (Kraj)
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.