Kolumne

Dejton se može mijenjati samo političkim konsenzusom

Dejton. To je riječ koja u meni, kao i mnogim drugima, izaziva različita osjećanja. Riječ koja znači mir i koja znači podjelu.

Dejton je zasigurno bio značajno dostignuće. Uspio je okončati rat u Bosni i Hercegovini u vrijeme kada je bilo vrlo neizvjesno da je to moguće učiniti.  Potvrdio je suverenitet, teritorijalni integritet i političku nezavisnost Bosne i Hercegovine. Pružio je osnovu za čvrsta poboljšanja u regionalnim odnosima.  I, uprkos skepticizmu pojednih, on je opstao.  Umjesto strahota i brutalnosti rata, Dejton nam je dao dvadeset godina mira. To je sigurno razlog za slavlje.

Puno vremena provodim putujući diljem ove zemlje i imam tu sreću da upoznajem različite ljude.  Gdje god sam bio - od Banjaluke do Baščaršije, od Tuzle do Trebinja, od Jajca do Jablanice - otkrio sam da ljudi imaju puno više zajedničkog nego onoga što ih dijeli. Topla velikodušnost, briga za komšiju, ljubav prema djeci, prema sportu i muzici i smisao za crni humor - ovo su samo neke odlike, koje su, po mom mišljenju, karakteristične za ljude u Bosni i Hercegovini.

Tokom prošlogodišnjih poplava, ljudi nisu zastali da provjere da li su oni koji su izgubili domove i sredstva za život Bošnjaci ili Srbi. Pozvali su ih u svoje domove, nahranili ih i obukli. Treba samo pogledati kako su uspjesi kadetske košarkaške reprezentacije Bosne i Hercegovine na Evropskom prvenstvu i bronza Amela Tuke ujedinili zemlju u zajedničkom ponosu i sreći. Ovo su bili trenuci nadahnuća koji su pokazali kakva je ova zemlja u svojoj srži i kakva još može postati.

Ali, Dejton je proizvod ratnog nepovjerenja. Politički dogovor je stvorio ustavni sistem u kome primarni fokus nije bio na razvoju moderne, multikulturalne evropske države, nego na zaštiti "vitalnog nacionalnog interesa" tri konstitutivna naroda.  Osnova politike u Bosni i Hercegovini postala je etnička pripadnost, a ne ideje.

Nije kritikovanje Dejtona ako se kaže da sporazum koji je osmišljen da zaustavi rat i postignut pregovorima nije neophodno idealna osnova za izgradnju mira.  Nije zamišljeno da Dejton bude zapisan u kamenu; uvijek se pretpostavljalo da će se vremenom unapređivati. Ali, ključno je da je ustav osmišljen tako da osigura da jedna etnička grupa ne može ove promjene nametnuti drugoj, nego da te promjene moraju biti rezultat političkog konsenzusa među tri konstitutivna naroda.

Dvadeset godina kasnije, konsenzus i dalje izmiče. Nedavno smo bili svjedoci obilježavanja niz ratnih godišnjica koje se nisu iskoristile kao prilika za trezveno prisjećanje, nego za nacionalističko poentiranje.  Političke reakcije na svim stranama su otkrile tužnu istinu da je premalo urađeno, da je pokazano nedovoljno liderstvo, ne samo u Bosni i Hercegovini, nego u cijeloj regiji, kojim bi se promovisalo i ohrabrilo stvarno, duboko i značajno pomirenje.

Najviše me brine kako se političke podjele iz prošlosti prenose na buduće generacije. U Bosni i Hercegovini ima sjajnih, integrisanih škola iz kojih izlaze neki od izvrsnih mladih ljudi sa kojima sam uživao ulaziti u duboke razgovore. Ali, postoje i one, poput "dvije škole pod jednim krovom" u Federaciji BiH, koje su napravljene na principima segregacije.

Ja dolazim iz Sjeverne Irske i lično sam svjedok kako mladi ljudi koji rastu izolovani od svojih komšija mogu biti lake mete za političku manipulaciju i radikalizaciju. Ali sam takođe vidio kako zbližavanje mladih, posebno putem sporta i umjetnosti, može brzo srušiti predrasude i stereotipe koje su naslijedili od svojih roditelja.  Ovo pitanje se mora hitno rješavati, tako da buduće generacije ne ponavljaju greške prošlosti.

Da budem fer, ni za jedan od ovih problema se ne može u potpunosti kriviti Dejton, koji se često koristi kao izgovor za nedjelovanje onih koji su zadovoljni statusom quo, a koji je nacionalističke stranke učvrstio na vlasti već dvadeset godina. Dejtonski ustav nije jedini komplikovani sistem vlasti u svijetu. Mnoge druge zemlje, uključujući i Ujedinjeno Kraljevstvo, prenijele su nadležnosti na regije ili opštine. Ali, druge zemlje mnogo bolje koordiniraju na različitim nivoima vlasti i, kada je to potrebno, govore jednim glasom.  Sve se svodi na političku volju.  Ako postoji želja da sistem funkcioniše, onda će tako i biti.  A ako ne funkcioniše, može se promijeniti.  U vašim rukama su svi alati za oblikovanje sigurnije i prosperitetnije budućnosti, ako je to ono što vaši lideri žele.

Kako ja vidim budućnost?  Nadam se da Reformska agenda, koju su nedavno odobrile državna i entitetske vlade, može biti osnova za konstruktivniju politiku sa više saradnje. Svi se slažu da je potrebno stabilizovati ekonomiju, otvoriti više radnih mjesta (posebno za mlade), ojačati vladavinu prava i boriti se protiv korupcije. Ali, implementacija ovih reformi će tražiti da vlade na različitim nivoima pokažu liderstvo, preuzmu odgovornost i bolje sarađuju, unutar granica i ograničenja postdejtonskog sistema.

Velika većina planiranih reformi će biti odgovornost entitetskih vlada, ne državne.  Ohrabrujuće je bilo nedavno vidjeti da premijeri oba entiteta usko sarađuju. Ako vaši lideri mogu nastaviti da konstruktivno rade zajedno, onda će, ja vjerujem, Bosna i Hercegovina moći ostvariti brzi napredak na svom putu ka članstvu u EU i, nadam se, NATO.  Mi smo spremni da ih na tom putu podržimo. Ako to ne urade, onda će BiH nastaviti da zaostaje u svjetskom okruženju rastuće konkurencije.

Dakle, zaboravite teorije zavjera. Ujedinjeno Kraljevstvo potpuno podržava strukturu sa dva entiteta koja je sadržana u Dejtonu. U stvari, kao potpisnici Dejtona, mi smo obavezni da ga čuvamo i branimo, osim u slučaju mijenjanja ustavnim putem. U međuvremenu, vrlo smo jasno rekli da su naš prioritet socijalne i ekonomske reforme, a ne ustavne promjene. Nije nam cilj nametanje centralizovane agende. Želimo manje konfrontacija i više koordinacije kako bi postojeći sistem bolje funkcionisao. Želimo da Republika Srpska i Federacija BiH budu uspješne - svaka za sebe i zajedno, kao ključne komponente države Bosne i Hercegovine. Nadamo se da njihov zajednički uspjeh može biti temelj za izgradnju povjerenja kao osnove za stvarno pomirenje i, s vremenom, za konsenzus o pozitivnoj političkoj promjeni u Bosni i Hercegovini.

Autor je ambasador Ujedinjenog Kraljevstva u BiH

Dvadeset godina od potpisivanja Dejtonskog sporazuma

Povodom 20 godina od potpisivanja Parisko-dejtonskog mirovnog sporazuma, "Nezavisne novine" nekoliko puta sedmično objavljuju prigodne kolumne.

Namjeravamo da otvorimo prostor različitim ljudima koji su u to vrijeme imali ili danas imaju važnu ulogu u razvoju BiH. Od priloga koji budu objavljivani napravićemo prigodnu knjigu, koja će biti objavljena uoči velike konferencije posvećene Dejtonu, koju ćemo organizovati 19. septembra 2015. godine u Banjaluci, a na koju su pozvani ključni akteri Dejtonskog sporazuma i poslijeratnog razvoja BiH.

Podršku održavanju ove konferencije dali su svi značajniji međunarodni i domaći faktori.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije