Kolumne

Godina koju ne treba pamtiti

Srbija je 2014. proživela u duhu kletvi "Dabogda živeo istoriju" i "Dabogda imao, pa nemao".

Prvu su osetile stotine hiljada građana zarobljenih u majskim vodama, ali i opozicija koja se polako srozava na istorijski minimum. Druga je rezervisana za zaposlene u javnom sektoru i penzionere, kojima su smanjene plate i penzije. No, njima je i dalje bolje nego armiji nezaposlenih, mnoštvu građana koji spadaju u socijalno ugrožene i stotinama hiljada zaposlenih u privatnom sektoru čije su zarade u proseku manje nego u državnim službama.

U godinu koja odlazi Srbija je ušla sa rekonstruisanom Vladom i najavom vanrednih izbora. Na odluku o raspuštanju Vlade premijera Ivice Dačića ključno je uticala rešenost tadašnjeg vicepremijera i lidera Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića da "preuzme odgovornost za vođenje zemlje", pa je 29. januara predsednik Srbije Tomislav Nikolić raspisao izbore za Skupštinu koji su održani 16. marta, dve godine pre roka. Vlast koju su činile SNS i Socijalistička partija Srbije, obe sa više satelita, naprosto je trijumfovala. Koalicija oko SNS osvojila je 158 od 250 poslaničkih mandata, a Dačićev savez SPS - PUPS - JS 44, što im je obezbedilo toliko nadmoćnu većinu da do kraja mandata mogu započeti i najpipaviji posao promene Ustava Srbije. Opozicija se svela na 19 poslanika Demokratske stranke i 18 Nove demokratske stranke Borisa Tadića, obe sa mnoštvom partnera. Ispod crte ostali su DSS Vojislava Koštunice, URS Mlađana Dinkića i LDP Čedomira Jovanovića. To je dovelo do prvih postizbornih ostavki u novijoj političkoj istoriji Srbije, pa su Koštunica i Dinkić otišli sa scene.

Krahu opozicije je doprinela javna satanizacija svega što ima predznak demokratski, ali presudni su bili lomovi unutar DS-a i takođe nezabeležen slučaj da bivši predsednik usred izborne kampanje napusti stranku i osnuje novu, što je učinio Boris Tadić. Posle izbornog poraza DS je smenio Dragana Đilasa i izabrao Bojana Pajtića, koji ni nekoliko meseci kasnije ne uspeva da konsoliduje stranku.

Čitava godina je potom protekla u znaku jačanja Aleksandra Vučića. Na njegov rejting nisu uticali istorijski nivo zaduženosti, dalji pad BDP-a, smanjenje plata i penzija, greške u vreme poplava i mnoštvo neispunjenih obećanja; ni latentni sukob sa predsednikom Nikolićem, pa ni povratak Vojislava Šešelja iz Haga, nisu ga mrdnuli nadole, baš kao ni činjenica da je Moskva odustajanjem od gradnje gasovoda "Južni tok" Srbiju ostavila na cedilu, bez planiranih milijardi evra dobiti i energetski nestabilnu. Neverovatno je da raste i evroentuzijazam, iako nije otvoreno nijedno pregovaračko poglavlje i izvesno je da će puna normalizacija odnosa sa Kosovom biti uslov za dalji napredak. Sa priznanjem ili bez.

Istraživanja javnog mnenja pokazuju da, uprkos svemu, Vučićeva popularnost višestruko nadmašuje ostale političare, ali i njegov SNS, mada lagano počinje da beleži i rast negativnih poena. Kultu premijera doprineli su mediji, koji su se otvoreno svrstali uz njega ili ga podržavaju sa blagom rezervom. Napadno forsiranje štampanih tabloida i pinkizacija ozbiljnih televizija poput TV B92, uz praktično skidanje sa programa Olje Bećković i njenog dvodecenijskog "Utiska nedelje", zaokružio je tu monolitnost. Usput je nastavljeno čerečenje opozicije u parlamentu i van njega, a ako se nastavi trend hapšenja funkcionera DS-a, uskoro će moći u zatvorima da drže sastanke. Gde sede mahom bez optužnica i suđenja.

Politički iz 2014. Vučić i SNS izlaze sa samo jednim trnom - Vojvodinom, gde nisu uspeli da "prekomponuju" vlast bez izbora, što paradoksalno dalje razara tamo vodeći DS; Pajtić ne uspeva da upravlja pokrajinskim i stranačkim kormilom, što naprednjacima otvara front za napade i trijumf na redovnim izborima maja 2016.

Poplave, plate, dron i ostalo

Majske poplave su opustošile Srbiju, kao i dobar deo regiona. Na poplavljenom području pronađena su 33 tela, među kojima je 13 utopljenika. U poplavama i klizištima srušene su stotine privatnih kuća i poslovnih objekata, stotine kilometara saobraćajnica i pruga, porušeni mostovi. Prema podacima Vlade, direktna šteta od poplava premašila je pola milijarde evra, a zajedno s indirektnom dostiže dve milijarde. Za otklanjanje posledica poplava u Srbiji na donatorskoj konferenciji "Obnovimo zajedno" u Briselu kroz povoljne kredite i donacije obećano je 995 miliona evra, ali sva je prilika da pomoć neće premašiti pola milijarde. Najveći deo novca namenjen je obnovi infrastrukture, energetike, puteva i stambenih objekata, poljoprivrede i malih preduzeća. Saobraćajnice su popravljene, a nekoliko stotina ljudi se pre snega uselilo u nove kuće izgrađene donacijama. Još stotinak čeka na domove. Prirodna katastrofa kakva odavno nije pogodila Srbiju iznela je na svetlo dana decenijama gomilane slabosti i probleme, od loše vodne infrastrukture sa zastarelim sistemom odbrane i loše civilne zaštite, do zastrašujuće nelegalne gradnje i trulog energetskog sistema. Tokom poplava bilo je hapšenja zbog negativnih poruka na društvenim mrežama, što je Srbiju stavilo pod lupu OEBS-a i EU zbog sumnje u cenzuru.

Srbija je ove godine izmenila zakone o radu i penzijama, na radost preduzetnika i međunarodnih finansijskih institucija. Nove radne odredbe smanjile su prava zaposlenih, olakšale otkaze i tzv. fleksibilne oblike zapošljavanja. Izmenama Zakona o PIO izjednačen je staž za žene i muškarce. Granica za žene biće postepeno povećavana do 2023, kada će i one u punu penziju sa 45 godina staža i 65 godina života. Priča o platama i penzijama zaokružena je odlukom Vlade da zbog ušteda u budžetu od novembra smanji plate u javnom sektoru i penzije, s tim što su zaštićeni oni čija su primanja manja od 25.000 dinara (200 evra). Ovakve plate i penzije važiće tri godine. Smanjenje zarada izazvalo je negodovanje, ali u protest su se upustili samo prosvetni radnici koji već mesec dana štrajkuju, pa će prvo polugodište biti bez ocena, učitelji bez dnevnica, a možda i bez posla.

Srbija je 2014. imala dve parade, "Paradu ponosa" 28. septembra i vojnu paradu "Korak pobednika" 16. oktobra. Prva, koju su podržali i zvaničnici, poboljšala je rejting zemlje u Briselu, a druga joj priuštila nevolje zbog počasnog gosta ruskog predsednika Vladimira Putina. Veliko je pitanje da li bi vojna parada bila održana da je odluka o "Južnom toku" saopštena ranije, tim pre što je decembarski samit "Kina + 16" finansijska očekivanja Srbije napadno usmerio ka Dalekom istoku.

Odlazeću godinu obeležio je i štrajk advokata, započet 10. septembra. Najduži protest u istoriji pravosuđa organizovan je zbog uvođenja notara u pravni sistem i njihovog ekskluzivnog prava u prometu nekretninama. Štrajk je paralisao pravosuđe, odloženo je 200.000 suđenja, a najviše problema je doneo krivičarima, posebno u delu koji se odnosi na pritvore. Ukoliko se 31. decembra advokati i Ministarstvo pravde ne dogovore, štrajk se nastavlja. Sa nesagledivim posledicama.

Ovu godinu mnogi će pamtiti po dronu koji je sredinom oktobra tokom fudbalske utakmice Srbija - Albanija aterirao na Partizanov stadion noseći improvizovanu zastavu sa granicama tzv. velike Albanije. Incident, čiji vinovnici još nisu pronađeni, prilično je pokvario posetu albanskog premijera Edija Rame Srbiji 10. novembra, a so na ranu dosuo je decembra MOK odlukom da primi Kosovo.

U ovom pregledu mogao se sa više reči naći Šešeljev povratak, ali on je više ostavio traga u regionu nego u Srbiji. Velike nade, ali i nedoumice doneo je projekat "Beograd na vodi", a mnogo nesreće nekoliko dramatičnih ubistava tinejdžerki i više teških saobraćajnih udesa u kojima su stradali mladi. Nije razjašnjen ni atentat na biznismena Milana Beka, vodeći tabloidi su se nasmrt zavadili javno. Bilo je i lepih stvari: počela je obnova Narodnog muzeja, a sportisti na čelu na najboljim na svetu Novakom Đokovićem osvojili su pregršt medalja.

Ipak, 2014. nije za pamćenje, iako će je mnogi pamtiti kao bolju nego - 2015.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije