Prethodna godina, kao niti jedna ranije, donijela je pravu moriju (pomor) ljudskih veličina. Jedan za drugim odlazili su glumci, pisci, pjevači, novinari, naučnici i drugi uglednici: Leonard Koen, Zaza Gabor, Princ, Dejvid Bouvi, Bata Živojinović, Milorad Mandić Manda, Dragan Nikolić i Esma Redžepova samo se neki od njih. U avgustu nas je napustio i Željko Kopanja, osnivač i vlasnik "Nezavisnih novina". (Tada napisah tekst "Zašto nam nedostaje Kopanja?". Nije svima bilo pravo što sam pokojnog Željka istakao kao jednog od ključnih ljudi u borbi za mir, toleranciju i suživot u Bosni i Hercegovini. Vrijeme već pokazuje koliko sam bio u pravu). I privatno, pretrpio sam teške gubitke, otišli su moji brojni prijatelji i drugari, zatim tetka, brat od ujaka, da bih krajem godine, na Materice, ostao i bez svoje mame. Dio moga srca i duše je otrgnut a da nisam stigao ni reagovati. Jedva sam čekao da se završi ta 2016, teška i turbulentna i kod nas i u svijetu.
Početak godine je vrijeme kada obično podvučemo crtu, vidimo gdje smo i kuda treba nastaviti. A već prvih dana 2017. stigli su nam snijeg i hladnoća, tako da ovaj januar prijeti da bude najhladniji od kada se mjere temperature kod nas. Podesilo se da nam je u januaru stigla i Kineska nova godina. Godina Pijetla! Ustoličen je i novi američki predsjednik, Donald Tramp, slovenački zet, suprug "naše" Melanije. Za mnoge nepredvidiv, već na startu počeo je sprovoditi u djelo svoja predizborna obećanja: zabrana za migrante iz muslimanskih zemalja, zid prema Meksiku, "stop" slobodnoj trgovini, preispitivanje uloge u NATO savezu, sporazuma s Iranom i drugo. Pa ipak, sve to može biti samo kozmetika, analitičari dobro znaju da se američka politika na globalnom planu sporo i neznatno mijenja, bez obzira ko sjedio u Bijeloj kući. A gledajući globalne političke probleme možemo još vidjeti manje ili više otvoreno sukobljavanje interesa velikih sila. Kinesko-američko čarkanje oko spornih ostrva i kineskih vještačkih ostrva, probleme na Korejskom poluostrvu, američko pojačano vojno prisustvo u Poljskoj i na Baltiku. Krhko primirje na istoku Ukrajine, rat u Siriji gdje se prepliću interesi brojnih zemalja, Irak, sjever Afrike, Islamska država, migrantska kriza i terorizam u Evropi. Sve su to neuralgične tačke, a ima ih još mnogo, koje se uvijek mogu oteti kontroli i zapaliti mnogo veći ratni požar. Nesumnjivo je da se sve sile dodatno naoružavaju, modernizuju svoje vojske, kroz lokalne ratove ojačavaju borbenu gotovost istih i strateški raspoređuju svoje snage po svijetu kao što vrhunski šahista raspoređuje figure po tabli pred napad. I u našem neposrednom okruženju možemo primijetiti slične trendove. Hrvatska je članica NATO pakta i već posjeduje naoružanje "kojim se može gađati Beograd", kako su se hvalili pojedini jastrebovi. Nedavno je i Srbija ojačala svoju vojsku, posebno ratnu avijaciju migovima iz Rusije i Bjelorusije, kao i sistemom protivvazdušne odbrane. Objašnjenje urednika jednog beogradskog dnevnika da premijer Srbije Aleksandar Vučić ojačava oružane snage radi lične promocije i skorašnjih izbora ipak djeluje naivno.
I kod nas se uskomešalo. Iz naftalina su izvađeni pojedini politički i vojni ratni lideri, neki od njih i osuđenici za ratne zločine, da bi se koristili za dnevnopolitičke potrebe. Jedni traže treći entitet, drugi otcjepljenje, treći potpunu unitarizaciju države. Zaboravljaju ili, bolje rečeno, svojom galamom i halabukom maskiraju blato u kom živimo, ogromnu nezaposlenost, odliv mladih u inostranstvo, najniže plate i penzije u regionu. Bagatelišu mir zarad sopstvenih interesa i eventualnog dodvoravanja globalnim igračima, a tek kad se nešto ili neko izgubi, čovjek istinski sazna koliko mu je taj neko, ili nešto, značio. Suviše smo mali i beznačajni da bismo uticali na svjetske tokove, ali ipak dovoljno jaki da ne dozvolimo da budemo sitniš za potkusurivanje velikih sila, za takvo potkusurivanje mi bismo platili ogromnu cijenu. Nama je potreban mir, mir i tolerancija, nemamo više djece da ih trošimo na metke. To svako od nas u svakoj prilici mora isticati i time obezvrijediti ratnohuškačku retoriku lidera.
Kineska godina crvenog, plamenog Pijetla po kineskom horoskopu je godina energije i sunca, koja može donijeti prosperitet i sreću svima nama. Ali pogrešno usmjerena energija može donijeti sukobe i nesreću. Sve zavisi od nas samih, hoćemo li graditi mir, toleranciju i postepeni prosperitet ili ćemo u transu huškačke politike dozvoliti da ponovo zakukuriče (h)oroz!
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.