Dugo sam se odupirao društvenim mrežama, ali te 2011. gripa me je na nekoliko dana prikovala za krevet i uvela u taj virtuelni univerzum.
Prvi moji prijatelji na fejsbuku bila je ekipa iz svijeta satire, a potom i fantastike.
Naravno, uz satiričare došli su i karikaturisti.
Tih dana, postao sam fb prijatelj i sa Lejlom, mladom damom iz Irana. Lejla vodi vrlo zapažen sajt na kome prati sva dešavanja vezana za karikaturu i karikaturiste, iz svakog kutka planete. Odnedavno i piše knjigu o svijetu satiričnih crteža i autorima. Takođe, Lejla je i predavač u Umjetničkoj školi, u svom Tabrizu, gdje mališane podučava slikarstvu. Tabriz je glavni grad provincije Istočni Azerbejdžan, a u svijetu je poznat po svom Bazaru i čuvenim ćilimima. Lejla poštuje kodeks oblačenja propisan u Iranu i glavu blago pokriva maramom, pa ipak, to sve otkriva njenu ljepotu. Vremenom, mogu i to reći, postali smo prijatelji, pa sam upoznao i ljepotu njene duše. Kada sam izgubio majku, pružila mi je podršku, rekla da me u potpunosti razumije jer je i sama izgubila oca.
Priznaćete da vam ova moja ispovijest djeluje prilično nevjerovatno. Puni smo neznanja i predrasuda prema mnogim narodima i mnogim zemljama. A, ne bi bilo tako da smo, recimo, početkom 2016. posjetili izložbu o iranskoj umjetnosti i kulturi u organizaciji Ambasade te zemlje. Izložba je obišla i Sarajevo i Banjaluku i puno toga otkrivala o ovoj državi. Interesantna je bila i pozorišna predstava teatra iz Lejlinog Tabriza, koja se prošle godine igrala na banjalučkim daskama. Iranski film sve više je cijenjen zadnjih godina. Upoznajući jedni druge, rušimo barijere predrasuda i zabluda i gradimo mostove povjerenja i prijateljstava.
Iran je za naše prilike velika zemlja, smješten između Kaspijskog jezera i Zaliva, veličine je Francuske ili Britanije, a na mapi pomalo podsjeća na Jugoslaviju. Ima 80 miliona stanovnika. Kao i Bosna i Hercegovina, ili nekadašnja Jugoslavija, i Iran je multietnička zemlja, gdje su najbrojniji Persijanci 51%, Azeri 24% (brojniji nego u Azerbejdžanu), Gilaki i Mazandarani 8%, Kurdi 7%, Arapi 3%, Lari, Baludži i Turkmeni po dva posto i ostali. Dominantna religija je islam, muslimani čine 98 procenata stanovništva (89% šiiti i 9% suniti), ali ima i Jevreja, pravoslavnih hrišćana i pripadnika stare zaratustrine religije. Od Homeinijeve revolucije iz 1979, Iran je islamska republika. Prije toga, šah Reza Pahlavi imao je izuzetno liberalnu vlast, ali je i današnji režim mnogo liberalniji od drugih u regionu Zaliva. (Jedni Zaliv nazivaju Persijskim, drugi Arapskim, ja ću ipak ostati neutralan.) Nama je Iran najpoznatiji iz sukoba sa susjedom Irakom iz osamdesetih godina prošlog vijeka, ali Iran je zemlja sedam hiljada godina duge istorije i kulture, od drevnog Elama i Persije do savremenog Irana. Brojni kulturno-istorijski spomenici krase ovu zemlju, građevine, stari bazari, drevni gradovi, poznate džamije i hrišćanske crkve i manastiri. Na Uneskovoj listi svjetske baštine sedamnaest je takvih spomenika. Od prirodnih bogatstava svakako za ekonomski napredak najznačajniji su nafta i gas.
Iran izrasta u regionalnu silu, a glavni takmaci su mu američki prijatelji, Izrael i Saudijska Arabija. Sa druge strane, Iran na svojoj strani sve više ima Tursku, dok mu leđa na mapi, figurativno, čuva Rusija. U regionu je mnoštvo tenzija i sukoba, Iran je veoma blizak libanskom Hezbolahu, sirijskim vlastima i jemenskim Hutima. Izrael, pak, u posljednjem sukobu, protiv Hezbolaha, prvi put nije odnio pobjedu nad nekim arapskim takmacem. Saudijci predvode kampanju bombardovanja Huta, prijete svakome ko je blizak Iranu. U regionu su i te kako prisutni Turska, SAD, Rusija. (Svi oni se bore, naravno, za demokratiju.) Čini se da se igra poziciona partija šaha, figure se pažljivo raspoređuju po tabli.
Kroz prizmu svega navedenog možemo posmatrati i talas demonstracija koji je zahvatio Iran, a u kome pretežno učestvuju, kako se da vidjeti, mladi ljudi. Može, ali i ne mora. Na kraju, svako ima pravo da izrazi nezadovoljstvo, da traži bolji život. Ali, nasilje nije rješenje. Interes svake zemlje i svakog naroda ove zakomplikovane planete može i mora biti mir.
A, ni meni nije do bavljenja politikom. Želja mi je da se stanje u Iranu smiri, da 5. januara ponovo prorade internet i društvene mreže u toj zemlji i da mi se javi moja prijateljica Lejla, pošalje mi pozdrave i kaže da je dobro.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.