Kolumne

Majmuni i ljudi

Nažalost, živimo u zemlji gdje je velika senzacija to što na nedavno odigranom teniskom meču u Kraljevu hrvatska himna nije izviždana i što je svaki bolji potez hrvatskih igrača propraćen aplauzom.

Novinski stupci su puni, portali vrve od komentara. Teniski meč je pao u drugi plan, Kraljevo je izvojevalo pobjedu ljudskosti. A ja, izgleda, uporno pokušavam živjeti u svom izolovanom svijetu, gdje su takve stvari normalne.

Zamorno je slušati  ko je kome više zla nanio kroz istoriju, jer zlo je nemoguće dokazati. A jedno malo Kraljevo, jedna provincija se uzdigla iznad balkanskih metropola i zaslužuje svoje ime koje nosi. Baš kraljevski

Zaglavili smo u svijetu gdje su pametni i školovani ljudi ustuknuli pred galamdžijama i psihopatama te im u ruke dali da nam oni tumače prošlost i sadašnjost, a kroje budućnost. Kakva je to budućnost? Ona u kojoj neću smjeti da kročim preko granice svoje države, vidim svijet i upoznam različite ljude. Svi moramo obnoviti temelj ljudskosti koji je urođen u nama, obnoviti sposobnost za iskazivanje poniznosti, zdravog razuma, dosljednosti i časnosti. Da situacija nije morbidna, bila bi smiješna. Postidite se svi.  Napokon se neko izdigao iznad "ptica trovačica" i poslao najjaču moguću poruku. Okrenuli su ogledalo prema svima nama, da se zagledamo i vidimo ko smo. A taoci vječnosti i robovi vremena mrzite, to je jedino što vam je ostalo. Sitne i pokvarene duše koje sjede u svojim ćoškovima, negoduju i žale se na sve, ovo je poruka vama. Sami sebe ne možete da razumijete. Kraljevo je svima pokazalo čist obraz i mirnu dušu, na gospodski način, u stilu pravih kraljeva su ispratili ovaj teniski meč. Tolike godine su prošle, krajnje je vrijeme da se okrene novi list.

"Ako nekog mrzimo, onda u njegovom liku mrzimo nešto što je usađeno u nama samima. Ono što nije u nama samima, to nas ne uzbuđuje", riječi su Hermana Hesea. A ja se pitam ponekad da li nešto izjeda te ljude koje svoju rođenu djecu ne uče ničemu osim mržnje? Mlade generacije konstantno upijaju ovakakav vid ispiranja mozga, bez ikakve moći rasuđivanja i nezavisnog razmišljanja. Tužno je trošiti svoj život na produbljivanje razlika među ljudima. Zamorno je slušati  ko je kome više zla nanio kroz istoriju, jer zlo je nemoguće dokazati. A jedno malo Kraljevo, jedna provincija se uzdigla iznad balkanskih metropola i zaslužuje svoje ime koje nosi. Baš kraljevski.

Na putu ka nekim normalnijim vremenima ovo je veliki korak. Treba da aplaudiramo svakom čovjeku ponaosob koji se našao na tom teniskom meču, jer zapravo nije uradio ništa sem onoga što je ljudski. U svijetu postoje sto devedeset i tri živuće vrste majmuna. Sto devedeset i dvije su prekrivene dlakom. Izuzetak sebe naziva homo sapiensom. Čovjekom! Ali kako možeš da se nazivaš čovjekom ako u svom životu igraš u ulozi mrzitelja. Klasični sindrom pubertetlije na prvom sastanku sa djevojkom.

Da li ste vi mrzitelji osjetili jačinu šamara koje vam je zadalo Kraljevo? Još dugo će vaši obrazi da bride sve dok se ulicama bude prolamao ovaj gest ljudskosti

Dok je u društvu, mnogo je važan, galami, veliki je frajer, a u trenutku kada se nasamo nalazi s njom, srce hoće da iskoči iz grudi. Zvižduće uprazno da bi odagnao strah.

Ali to nije odlika velikih ljudi. Da li ste vi mrzitelji osjetili jačinu šamara koje vam je zadalo Kraljevo? Još dugo će vaši obrazi da bride sve dok se ulicama bude prolamao ovaj gest ljudskosti. A što se mene tiče, sa mnom se uvijek može popiti kafa, kava ili kahva, pošećerićemo, ljepše je kad je slađe. Možete promiješati žličicom ili kašičicom, meni je svejedno.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

Izneseni komentari su privatna mišljenja autora i ne odražavaju stavove redakcije Nezavisnih novina.

Najčitanije