Pobjednici izbora u Federaciji BiH ne znaju šta bi sa svojom pobjedom. Niti mogu samostalno sklopiti sve kocke mozaika nove vlasti, niti mogu javno priznati da će im, ipak, trebati pomoć poraženih političkih snaga.
Strankama, koje formiraše novu većinu, rezultati osvojeni u oktobru i dobijeni mandati u Parlamentu FBiH dovoljni su tek za samopromotivnu priču kako imaju kapacitet da uđu u vlast i preuzmu sve njene poluge. Većina ruku koalicije SDA, HDZ i DF u Predstavničkom domu, ali i nepostojeća u Domu naroda, poljuljana je na samom početku formiranja nove izvršne vlasti ovog entiteta.
U postizbornom slavlju zbog vlastitih trijumfa i zbog poraza mrskog im SDP-a, pobjednici su smetnuli s uma detaljčiće propisane Ustavom pa su obećavali brzo konstituisanje novih sastava Parlamenta i Vlade. Da su samo malo pažljivije 13. oktobra analizirali preliminarne rezultate u 10 kantonalnih skupština, pobjedničke partije ne bi previše slavile i bile bi mnogo opreznije u ocjenama da je SDP sahranjen. Posmatrači, koji nisu imali razloga da nazdravljaju zbog izbornih rezultata, još u oktobru su upozorili da se bez poraženog SDP-a u federalnom parlamentu, u njegovom Domu naroda, ne može računati na dovoljnu većinu za kandidovanje potpredsjednika FBiH iz srpskog naroda. Kako im tradicija nalaže, kandidatske liste SDA i HDZ-a ni za ove opšte izbore nisu bile pretrpane srpskim kadrovima pa nisu mogle ni očekivati da će se na kraju moći pohvaliti većinom mandata u Klubu Srba federalnog Doma naroda. Očekivanja su bila veća od Demokratske fronte Željka Komšića koja je, bar tako piše u njenim dokumentima, multietnička partija. Multietničnost Fronte sad izgleda tako da u Klubu Hrvata nemaju nijednog svog delegata, u klubovima Srba i ostalih imaju po jednog, a u Klubu Bošnjaka trojicu svojih delegata.
Zbog ovih sumornih brojki koaliciji SDA, HDZ i DF, uspostavljenoj navodno na programima reformi, a ne na matematici i podjeli fotelja, još u grlu stoji izborna pobjeda. Moraće progutati mnogo toga ako izborni rezultat žele pretočiti u funkcionalnu izvršnu vlast. U suprotnom, sastav vladajuće koalicije mogao bi biti promijenjen i prije nego što FBiH dobije novog predsjednika s potpredsjednicima, koji imenuju novu vladu. Matematika je neumoljiva. Komšićeva Fronta bez razgovora i moljakanja SDP-a ne može skupiti pet delegata, što im je neophodno da kandiduju srpskog potpredsjednika FBiH. Imaju alternativu: da mole za podršku trojicu srpskih delegata iz SNSD-a, čiji je lider Milorad Dodik Demokratskoj fronti neprijatelj broj jedan, odmah iza SDP-a, kojim je donedavno kormilario Zlatko Lagumdžija. DF-ove mogućnosti izbora SDA i HDZ različito doživljavaju. HDZ BiH Dragana Čovića rado bi gledao Komšića i saradnike kako kleče pred SNSD-ovim delegatima. Kad bi se ovo čudo desilo, Čović bi imao argument više da uz pet hrvatskih pozicija u Vladi FBiH osigura i jednu srpsku za ministra iz SNSD-a i tako se oduži Dodiku, koji je HDZ-ovog Davora Čordaša uveo u Vladu Republike Srpske. Odluči li se DF poniziti tražeći podršku od srpskih delegata iz SDP-a, kojeg je Komšić napustio da bi osnovao svoju stranku, sigurno će od HDZ-a dobiti crveni karton. SDP će za vijeke vjekova za Čovićevu stranku ostati oličenje zla koje je HDZ BiH 2010. godine, uprkos dobrom izbornom rezultatu, na neustavan način ostavio u opoziciji. Prije četiri godine oteta vlast na nivou FBiH ne oprašta se tako lako. HDZ to ni ne krije.
SDA, mada ju je SDP na pola prošlog mandata istjerao iz Vijeća ministara, ne bi imala ništa protiv da DF klekne pred SDP-om i tako omogući izbor srpskog potpredsjednika FBiH. Alternativa sa većinom u FBiH koju bi podržao SNSD ezdeaovcima je jednako srcu mila kao i Željku Komšiću. Toliko je SDA nespremna ponovo gledati SNSD u vlasti da je vjerovatno spremna do unedogled čekati na formiranje novog sastava Vlade FBiH. Makar bila i u tehničkom mandatu, u aktuelnoj federalnoj vladi, SDA ima svoje ministre pa joj se pretjerano ne žuri da izabere novu. Nigdje se ne žuri ni SDP-u. Nermin Nikšić, predsjednik ove stranke, još je premijer FBiH i uz to je još veoma raspoložen da što duže gleda novu parlamentarnu većinu kako se muči da imenuje nove čelnike FBiH. Zato Nikšić sa Svjetskog rukometnog prvenstva u Kataru mirne savjesti novim pobjednicima poručuje da ga ne prave budalom i da ne optužuju njega za blokadu uspostave novog saziva federalne vlasti. Nikšić ne laže kad kaže da SDA, DF i HDZ bez SDP-ovih šest imaju još sedam srpskih delegata, više nego dovoljno za kandidovanje potpredsjednika FBiH. Druga strana medalje je to što se pobjednička trojka ne može usaglasiti kako da osigura željenih pet delegatskih ruku; uvođenjem u vlast SNSD-a ili SDP-a.
Politički zaplet na nivou FBiH blokirao je formiranje izvršne vlasti i na nivou BiH. Za ovaj dio blokade nisu krivi paragrafi iz Ustava, nego džentlmentski dogovor lidera SDA Bakira Izetbegovića i HDZ-a Dragana Čovića da se predsjedavajući novog saziva Vijeća ministara imenuje tek kad se izabere novo rukovodstvo FBiH. Ovo uslovljavanje prihvatljivo je samo kadrovima ove dvije stranke. HDZ-u se samo žuri u Vladu FBiH, dok i sadašnjim Vijećem ministara predsjedava njihov Vjekoslav Bevanda. SDA se žuri da njen Denis Zvizdić zamijeni Bevandu, a aktuelna Vlada FBiH ionako je od samog konstituisanja raštimani orkestar u kojem se zna tek to da su važni resori još u rukama i esdeaovih ministara. Politički pobjednik u ovoj igri živaca na kraju će biti stranke koje i sad čine vlast. Gubitnici su ona stvarna većina koja je glasala 12. oktobra naivno očekujući da će ovaj put biti drugačije, sa bar malo manje trgovine u podjeli fotelja.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.